Što se ono bijeli u polju zelenom? Al‘ su snjezi, al‘ su labudovi?
Da su snjezi već bi okopnili, labudovi već bi poletjeli. Nit‘ su snjezi, nit‘ su labudovi nego plastenici jagoda u vrgorskim poljima, kojih je iz godine u godinu sve manje. Za desetak dana kreće berba voća po kojem je taj dio Dalmacije poznat i prepoznat diljem Hrvatske, prve jagode mogle bi se kušati već za Uskrs.
To je petnaestak dana ranije nego prošlih godina, jer tom je voću toplo vrijeme u veljači i ožujku išlo u korist. Većina poljoprivrednika proizvodnju jagoda prebacila je u plastenike zbog mraza koji im je prethodnih godina znao prepoloviti urod.
Prema riječima stručnjaka, a i samih uzgajivača, ova godina nosi puno nepoznanica, ali svi očekuju i nadaju se dobrim prinosima.
- Berba će ove godine početi dva tjedna ranije nego inače. Međutim, tada će tržište već biti preplavljeno uvoznom jagodom koja će biti puno jeftinija nego naša domaća iz Vrgorca. Jer oko Uskrsa završava sezona berbe jagoda u nekim južnoeuropskim zemljama i dio te robe završit će i na hrvatskom tržištu - smatra dipl. inž. Milan Franić, predsjednik udruge "Vrgoračka jagoda", koja je nekad brojila i do 130 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ali do danas se broj proizvođača tog slasnog voća znatno smanjio i došao na samo 80 domaćinstava, s trendom daljnjeg pada.
Nekoliko je razloga za to: skup repromaterijal, nelojalna konkurencija iz uvoza i nedostatak radne snage. Vrgorska krajina je gotovo pusta, posebno sela, mladi bježe trbuhom za kruhom po svijetu, OPG-ovi su uglavnom ostali na starijem stanovništvu koje to više ne može fizički nositi i pomalo se stavljaju "ključevi u brave".
Međutim, poljoprivrednici ističu još jednu važnu stvar i tvrde kako su prepušteni sami sebi.
- S obzirom da su dvije prošle berbe bile zadovoljavajuće, očekivali smo da će se broj proizvođača možda i povećati. No, zbog skupog repromaterijala i podizanja nasada, mnogi su odustali.
Za dobar nasad s deset tisuća sadnica treba negdje od deset do jedanaest tisuća eura, a prije dvije-tri godine za to je trebalo izdvojiti upola manje novca. Moje procjene su da će se ove godine ubrati oko 400 tona jagoda, 30 posto manje nego lani, a sadnja je i inače manja za 40 posto.
To su zabrinjavajući podaci, jednostavno nema radne snage, mladi odlaze i poljoprivreda ih ne zanima. Osim toga nemamo nikakvog poticaja od strane lokalne vlasti, bilo je nešto sitno, rekao bih svojevrsna lažna nada da se malo zamagli cijela priča.
Slična je situacija i s državom, kao i Županijom splitsko-dalmatinskom, više je papirologije nego koristi. Ljudi su prepušteni sami sebi - ističe agronom Franić.
Mladi poljoprivredni stručnjak ne vidi sjajnu budućnost za proizvođače jagoda, ako se neke stvari ne promijene u budućnosti.
- Uvozni lobi je prejak kod nas, nama minimalno treba 1500 tona robe da bismo mogli biti ozbiljni igrači na tržištu. S ovim brojem OPG-ova i ljudi koji su ostali na zemlji teško ćemo to moći napraviti.
Građani gledaju gdje je jeftinije i kupuju na tim mjestima, a ne pitaju se kakva je kvaliteta te uvozne jagode. Trebamo koristiti frekventna mjesta na ulazima u gradove za prodaju svoje jagode.
Ako se nešto ne promijeni, a vidim da to nije nikoga briga od gradskih, preko županijskih, do državnih struktura, za pet godina ostat će samo nekoliko entuzijasta koji će se baviti proizvodnjom jagoda na ovom području - tvrdi naš sugovornik.
Kupce će svakako zanimati i moguće cijene tijekom ovogodišnje berbe, a prve procjene govore da bi kod proizvođača trebale prosječno iznositi oko šest eura po kilogramu, kako bi mogli ostvariti kakvu-takvu dobit.
U usporedbi s prošlim proljećem, kada su se kretale od četiri i pol eura po kilogramu, da bi kasnije pale na dva i pol, riječ je o značajnom povećanju, ali govorimo o vrhunskim domaćim jagodama i o uvjetima rentabilnosti poslovanja preostalih poljoprivrednika.