Igrališta pored škola su, kako kažu stručnjaci, spas za djecu i učenike.
Više tjelesne kulture, zdravije tijelo, zdraviji i duh, djeca se nakon igre ili odrađenog sata tjelesnog odgoja radosnije vraćaju u klupe. Zapravo školska igrališta trebala bi biti opremljena i uređena, baš kao kakav školski kabinet, razred, sa svim potrebitim sadržajima koji priliče tom prostoru.
Sveti je to i zakon našeg obrazovnog sustava. U jednoj od najvećih osnovnih škola u Imotskoj krajini, tri školska igrališta izgrađena su još krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, zanimljivo ne sredstvima ondašnje uprave škole, ali i lokalne zajednice,već isključivo entuzijazmom dvoje ili troje ondašnjih sportskih zanesenjaka u Imotskom, istina i jednog nastavnika tjelesne kulture.
Problem je što igrališta zadnjih godina propadaju - kroz asfalt niče trava, kompleks terena obrastao je drvećem, travom i dračom, o otpacima da i ne govorimo. Nekadašnje stupove za rasvjetu nagrizla je ruzina, ormari za prekidače su razvaljeni...
Na svu sreću, električna energija je na vrijeme isključena. Koševi razbijeni, tribine "ajme majko".
Unatoč svemu tomu, na spomenutim se igralištima održava nastava iz tjelesne i zdravstvene kulture. Još prije nekoliko godina ukazivali smo i putem naše "Slobodne" na taj problem, no nije se riješio. Danas nam ogorčeni roditelji šalju fotografije igrališta, vapeći da se urede i da ta igrališta postanu ono što bi trebala biti, te da konačno i oni iz male i tijesne dvorane koja je u sklopu škole, iziđu na čisti zrak i odrade sat tjelesnog odgoja koji priliči djeci.
Njih, kako su i sami istaknuli, ne zanima razdioba i imovinsko pravni odnosi sa susjednom školom "Josip Vergilij Perić" i čiji je teren tamo ili onamo, zanimaju ih isključivo pristojni uvjeti rada s njihovom djecom. Zato smo pitali osnovu školu "Stjepan Radić" i potražili objašnjenje.
Iz te škole dobivamo odgovor kako je to kompleksno pitanje i da će nam dati odgovor čim se sazove sjednica njihovog Školskog odbora. Osim toga ravnatelj prof.Marko Mendeš nam je rekao kako njegova škola svake godine traži ispitivanje sigurnosti igrališta, prostora i električnih vodova zbog sigurnosti održavanja tjelesne i zdravstvene kulture. Zadnje ispitivanje bilo je u svibnju 2024. godine. Dakako da smo pitali i odgovorne u našoj Županiji, a koja je i osnivač škola, što nam mogu kazati u vezi ovoga imotskog gorućeg problema, kad je u pitanju rekreacija mladih.
- Kako ističete, problem razdiobe dviju imotskih škola riješen je diobenom bilancom koja je potpisana pri podjeli škola. Neriješeni su ostali imovinsko-pravni odnosi između dvije škole u vezi s uknjižbom i pravom vlasništva na vanjskim igralištima, a koji će se, po svemu sudeći, rješavati u sudskom sporu između te dvije škole. Naime, školom upravljaju Školski odbori i ravnatelj, a koji su odlučili u sudskom sporu razriješiti pravo uknjižbe nad spomenutim igralištem. Županija, kao osnivač, zajedno s Gradom Imotski, u nekoliko je navrata inicirala sastanke s ravnateljima i članovima Školskih odbora kako bi se došlo do mirnog rješenja spora. Na žalost, bezuspješno. Dok se ne razriješi spor Županija nema namjeru ulagati na predmetnoj nekretnini - riječi su Tomislava Đonlića pročelnika Upravnog odjela za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije.
I tako, dokle sud ne kaže svoje, odnosno presudi čije je što, u vezi imovinsko pravnih odnosa dvije najveće imotske osnovne škole (a znajući koliko dugo takvi sporovi traju) predlažemo da se barem jedno igralište donekle uredi za potrebe nastave u adekvatnim uvjetima i rekreiranje djece.