Kad se u srpnju 2017. godine tada tridesettrogodišnji Mirko Gadžo nakon dugog izbivanja iz rodnog Imotskog s obitelji vratio korijenima, imao je skovan plan što dalje. Žena, troje male djece, obitelj na okupu, su mu bili najvažniji, a zbog njih se isplatilo vratiti u rodni kraj.
No, prethodno je trebalo marljivo raditi, stvoriti uvjete za život. Četiri godine kruh je zarađivao u Zagrebu, pa još tri godine u Njemačkoj, i uvijek radio za drugoga. A onda je odlučio da je dosta. Sam će biti svoj gazda.
- Tako je. Kalkulirao sam mjesecima što i kako dalje... U Glavini Donjoj roditelji imaju plodnu zemlju. Pitao sam se zašto ne iskoristiti parcelu u Imotskom polju? Znam iz njihova iskustva da je rad na zemlji, a posebno kad su u pitanju naše tradicionale kulture, težak i...