StoryEditorOCM
ZagoraBrnaze

Miloši i Mandaci našli su se u svom zaselku privučeni nostalgijom: prvo okupljanje započeli sadnjom murve

Piše Toni Paštar
11. kolovoza 2024. - 11:58

"Parkiram auto i probijam se kroz šikaru i koprivu do ulaznih vrata, razgrćem rukama paučinu i hodam po krhotinama otpalih plafona. Obilazim posivjele i oronule kuće i pojate pa iz navike sjednem na zidić Barbićeve bunkere. Uzalud tražim oštre mirise iz izba, blagotvorne mirise sijena iz pojata i opojne mirise vina iz konoba. Selo miriše prazninom, a vijar raznosi tišinu. Dvije obnovljene kuće bude nadu...". Ovo je dio epiloga iz knjige Mirka Miloša "Selo – Povijest i rodoslovlje plemena Miloš i Mandac" koji na najbolji način kazuje kako i koliko nostalgija pritišće ne samo autora, profesora u mirovini sa zadarskom adresom, već na stotine osoba koje nose ta prezimena.

Zaseok Mandac i Miloš dio su sinjskog naselja Brnaze. Bio je to jedan od većih brnaških zaseoka u kojemu je još unatrag pola stoljeća bujao život, a sumještani su živjeli u slozi, kako i priliči rodbini. Znalo se, kažu, što je tko kuhao za ručak, a danas se zahvaljujući utrci za materijalnim i svim vrstama ekrana više ne zna tko živi u najbližem susjedstvu. Raseljavanje, koje je pojedinačno počelo znatno ranije, dovelo je do toga da od oko 400 Mandaca i 200 Miloša danas u tom zaseoku živi tek kojih 20-ak osoba. Ostali potomci su u Zagrebu, Splitu, Zadru, Njemačkoj, Belgiji, Americi, Kanadi i Australiji. Oni koji su ostali živjeti u Brnazama napravili su nove obiteljske kuće, Mandaci na Liskama i na Stupima, a Miloši u vinogradima Poviš puta.

image

Sudionici prvog okupljanja Mandaca i Miloša na Meljači

Toni Paštar/

Autor Mirko Miloš napustio je selo 1966. godine kada je, poslije završene gimnazije u Sinju, otišao na studij u Zadar. Čim je završio fakultet zaposlio se u gradu sv. Donata, uskoro oženio, dobio djecu, sagradio kuću i u Brnaze dolazio sve rjeđe. Kako godine odmiču, a on ih je nanizao 77, sve češće razmišlja o trajnom povratku u rodni kraj mada su izgledi da se to ostvari minimalni ili nikakvi.

- Ovu knjigu pripremam skoro 10 godina. Na njeno pisanje motiviralo me to što sam želio doznati tko smo, što smo, odakle smo i kada došli. Koristeći se zadarskim arhivom, u kojemu sam doslovno rudario, dokumentirao sam da su Mandaci došli iz Brišnika kod Tomislavgrada, a Miloši iz Kočerina. Posebno mi je drago što je ova moja knjiga povod prvom okupljanju Mandaca i Miloša. Nadam se da ćemo se ubuduće okupljati redovito – kazao nam je Mirko Miloš.

image

Mirko Miloš, autor knjige

Toni Paštar/SD

Na predstavljanju knjige, za koju je rečeno da je tiskana u 200 primjeraka i da je po jedan primjerak podijeljen svakoj obitelji, na nogometnom igralištu na Meljači okupilo se stotinjak osoba. Knjigu su predstavili Mihaela Miloš, Ante Antić Mandac i autor. Prigodni glazbeni program izveli su Nada Miloš Prišćan na violini, Magdalena Botica na flauti, članovi Udruge za očuvanje kulturne baštine Sinja i cetinskog kraja i Duo Thunder.

Prije okupljanja na Meljači među starim kamenim kućama na "trgu" Barbićeve bunkere, koji je, dok se u selu živjelo, bilo mjesto svakodnevnog okupljanja, zasađena je sadnica murve, muške koja ne daje plodove i ne prlja, ali ljeti osigurava izvanredni hlad. Murvu su posadili najmlađi i najstariji nazočni Mandaci, jednoipolgodišnji Toma i 89-ogodišnja Luca

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 23:15