Na alkarskom trkalištu, koje se proteže od spomenika alkaru pa do Petrovca, među sedamnaest jahača koji su nekoliko dana pred Alku vježbali gađanje, pronašli smo i alajčauša Ivicu Filipovića Grčića. Četrdesetsedmogodišnji alajčauš i dalje jaše kao mladić, a podrška će mu s tribina i na ovoj Alci biti supruga, kći i sin te mnoštvo prijatelja. Nema uspješnog alkara bez takve i tolike potpore.
– Ovo će biti moj 25. nastup na Sinjskoj alci. Ako računamo i onu vukovarsku, onda će ovo zapravo biti moja 26. Alka. Nijednu nemam dobivenu, pripetavao jesam, ali nisam dobio. Imam dobivenu jednu Baru i jednu Čoju, dakle fali mi jedna Alka – kaže nam Filipović Grčić, koji svojim osmijehom uspješno prikriva muku koja ga tišti.
Naš sugovornik, po vlastitom priznanju, svake se godine iz petnih žila trudi prekinuti "prokletstvo" koje prati alajčauša. Naime, nositelj te alkarske časti od daleke 1981. godine nije postao slavodobitnik ni Čoje, ni Bare, ni Alke. Hoće li naš sugovornik, koji privodi kraju svoj treći mandat alkarskog alajčauša, uspjeti napraviti zaokret, ostaje nam vidjeti.
Najdraža Alka
Filipović Grčić kao alajčauš zapovjednik je alkara kopljanika, zamjenjuje alkarskog vojvodu u svim poslovima oko pripreme Alke i pomaže mu u izboru alkara. Odgovoran je za održavanje proba, kao i za ponašanje alkara. Osobno rukovodi trkama za vrijeme proba i Alke. Dužan je provjeriti je li svaki alkar ispravno odjeven i opremljen za sudjelovanje u Alci. Za vrijeme proba i Alke alajčauš može alkarima izreći društvenu mjeru opomene te udaljiti alkare s proba do konačne vojvodine odluke.
Filipović Grčić, inače stožerni narednik Hrvatske ratne mornarice, u kojoj služi od 2000. godine, svoje alkarske obveze, kažu nam upućeni, obavlja besprijekorno. Nije ni čudno, ipak se radi o nositelju poznatoga sinjskog prezimena koje je dalo nekoliko alkara. Trenutno je jedini aktivan s tim prezimenom Ivica, koji će pokušati i na ovoj, 309. Alci, postati slavodobitnik te skinuti prokletstvo s alajčauša.
– Kao 12-godišnjak, 1989. godine, čuvao sam konja Ivanu Zorici, koji je te godine postao slavodobitnik. A iduće godine je postao alajčauš. Ta Alka mi je ostala u najdražem sjećanju. Tad sam sve upamtio; pamtiš punte, Statut sam napamet znao. Hoće li se meni posrećiti da skinem prokletstvo s alajčauša, ostaje za vidjeti. Ne znam, idemo u tom smjeru – veli Filipović Grčić kroz smijeh.
Iste godine (2000.) kada je postao djelatno vojno lice u Hrvatskoj ratnoj mornarici, sudjelovao je u svojoj prvoj Alci. Inače ne voli raditi paralele između svoje uloge na zapovjednom mostu ratnog broda (kao i svaki vojnik u opisu svog posla je krajnje suzdržan) i uloge alkara, ali, vjerojatno ponesen atmosferom na trkalištu, ovaj put nije imao dileme što mu je više na srcu.
– Funkcioniram tako da cijelu godinu podredim ovim danima uoči Alke, kako bih bio na trkalištu, ali tako mora biti. Ipak se radi o najvećoj časti za nas koji smo iz Sinja – kaže Filipović Grčić.
Ponos i čast
Dobar alkar, kaže nam sadašnji alajčauš, mora imati dobre jahačke sposobnosti, poželjno je da kao dijete provodi vrijeme s konjima. Stvaranje emocionalnih veza još u djetinjstvu s Alkom poslužit će kao najbolja motivacija za sudjelovanje u ovoj viteškoj igri. Kao motivacija može poslužiti i činjenica da se radi o ponosu i časti koja nije usporediva s ičim drugim za ljude iz Cetinske krajine. Onaj koji postane slavodobitnik Alke, ostaje slavodobitnik i tijekom ostalih 355 dana u godini.
– Prije je bio manji odaziv ljudi, sad imamo prevelik odaziv. Po Statutu je 11 najmanji broj alkara, a najviši 17. Mi uvijek stavljamo 17, ali da stavimo i 25, malo bi bilo – govori nam sadašnji alajčauš.
Navedena izjava govori u prilog optimistima koji se ne brinu za budućnost održavanja Alke.
– Ipak, baš među tradicionalnim alkarskim obiteljima dolazi do krize. Moj sin ima petnaest godina, slab je još, ne pokazuje interesa za Alku, ali šta Bog da. Ne forsiramo ga, ako bude htio nastaviti tradiciju, super, ako ga život odvede nekim drugim putem, nema veze – zaključio je Filipović Grčić.
Uz pohvalu roditeljskom razumijevanju za različite interese vlastite djece, Ivici Filipoviću Grčiću ostaje samo poručiti da, s prokletstvom ili bez njega, Alku osvaja onaj koji bude imao najviše punata.
