U dom Martinaca, u centru Sukošana, malog mjesta sedam kilometara udaljenog od Zadra, 1962. godine stigla je Branka. Split je pozna kao Branku Ramljak, a Sukošan (i dandanas) kao Branku Bundilku.
– Do moje desete godine smo živjeli u zajednici, u velikoj obitelji, uz moje roditelje i brata Željka, tu su bili i baka i dida, stričeva obitelj, sve u svemu nas deset – kazuje nam profesorica Branka Ramljak.
– Moj dida Ante je bio jako vrijedan čovjek, u ranu zoru je odlazio u polje, pa su ga zvali Bundilo, što bi značilo "ranoranioc", budio je druge oko sebe. U ono vrijeme se u polje išlo s karom (zaprežna kola) i konjem – veli nam.
Imala sam jasan cilj
Sigurna je kako je upravo od dida Ante "povukla" svoju (nepresušnu) energiju i volju za radom. Sjeća ga se jako dobro, "malo j...