Malo je tko znao da se u splitskom klubu "Ghetto" na Dosudu nalazi antički ulomak od neprocjenjive vrijednosti: sadašnji nadvratnik u biti je nadvratnik iz Dioklecijanova doba s dokazom o kultu egipatskog božanstva Serapisa!
Kako nam je objasnio dr. Ivo Vojnović, arhitekt-konzervator koji je izradio konzervatorski elaborat povijesne kuće na Dosudu, ovaj je nadvratnik bio i ranije poznat uskom krugu stručnjaka, ali nikad nije pročitan i interpretiran.
- Kompleks zgrada na Dosudu čine sjajni povijesni slojevi, od antike do baroka. A zgrada je podignuta na supstrukcijama (podrumima) Dioklecijanove palače.
Vjerujemo da je i taj natpis izvorno bio postavljen otprilike na istom mjestu jer je riječ o dijelu Palače u kojem su bile Dioklecijanove odaje, a u nekom kasnijem razdoblju graditeljima kuće je poslužio kao nadvratnik. Spolij s natpisom je izuzetan i jedinstven, a nakon znanstvene obrade konzervatori će donijeti odluku što će dalje biti s njim – kazao nam je dr. Vojnović.
Trenutno ovaj prvoklasni antički spomenik, koji je nad ulaz u klub ugrađen naopako, služi kao polica za muzičke uređaje i kabele, veoma je prljav i zapušten pa nije ni čudo da je godinama bio nezapažen.
Marko i Seksto
Natpis je preveo akademik Nenad Cambi, arheolog koji je dobar dio svog znanstvenog rada posvetio antičkim natpisima. Na nadvratniku je uklesano: "SARAPI AVGVSTO SACRUM – M OBVLTRONIVS COGITATVS SEX ATT COGITATVS".
- Završetak natpisa nedostaje, ali pročitao sam ga ovako: "Posvećeno Augustovom Serapisu – Marko Obultronije i Seksto Atticus osmislili". Možemo pretpostaviti prema imenima da je ovaj Marko Obultronije bio Dalmatinac, a Seksto Atticus je Grk i oni su taj hram ili podigli ili izradili.
Nakon što je pročitan, natpisu predstoji interpretacija i tumačenje, stavljanje u stručni okvir, ali može se pretpostaviti da je riječ o spoliju hrama egipatskog boga Serapisa u Dioklecijanovoj palači. Rimljani su, poznato je, štovali i egipatska božanstva, a Dioklecijan je bio fasciniran Egiptom iz kojeg je donio različite elemente i ugradio ih svoju palaču, od stupova na Peristilu do sfingi.
Znamo da je u Palači bilo nekoliko hramova, za koje se pretpostavljalo da su posvećeni Jupiteru, Kibeli, Eskulapu, Veneri... Za što nije bilo jasnih dokaza. Ovo bi mogao biti materijalni dokaz da je neki od hramova bio posvećen i egipatskim božanstvima u skladu sa rimskim sinkretizmom, odnosno štovanjem mnoštva bogova – mišljenja je akademik Cambi.
Dioklecijan kao faraon
Egipatskim utjecajem, štovanjem egipatskih božanstava i hramovima u Dioklecijanovoj palači u nekoliko radova bavio se povjesničar umjetnosti prof. dr. Ivo Babić, koji navodi kako je Dioklecijan, iako zaštitnik i obnovitelj stare rimske religije, bio štovatelj kultova egipatskog podrijetla.
- Dioklecijan je u Rimu dao podignuti hram posvećen Serapisu i Izidi, božanstvima čiji je kult, u duhu rimskoga panteizma i sinkretizma, odavno prerastao od privatnoga štovanja do državne religije. U Aleksandriji je skršio bunu koju je potaknuo uzurpator Domitius Domitianus, a na platou tamošnjeg hramskoga kompleksa Serapeuma još uvijek strši Dioklecijanov stup uz koji bdiju sfinge.
Na steli s natpisom pisanim hijeroglifima Dioklecijan je prikazan kao faraon koji prinosi žrtvu svetome biku Buhisu, a čuva se u British Museumu. Nakon gotovo pola stoljeća Dioklecijan je oživio kult egipatskih (aleksandrijskih) božanstava koje su zanemarili njegovi prethodnici, pa je na novcima dao otiskivati lik Serapisa i Izide. Sfinge u palači ukazuju na kultove egipatskih božanstva.
Naime, u Rimu i drugdje, sfinge iz doba faraona, kao i one iz razdoblja Ptolomejevića ali i njihove rimske imitacije, u svezi su sa štovanjem egipatskih (aleksandrijskih) božanstava, prvenstveno Izide i Serapisa. Serapis, čiji je sinkretistički kult kao religijski konstrukt uveo Ptolomej I. Soter, ima gotovo sva obilježja Ozirisa, pa tako i on postaje muž i brat Izide.
Dioklecijan je dao podignuti hram Serapisa i Izide u Rimu, pa je razumljivo da je kult toga boga morao gajiti i u svojoj palači u Dalmaciji.
Naravno, kult Serapisa, kao i ostalih egipatskih božanstava, raširen je u rimskoj Dalmaciji, neovisno o Dioklecijanovoj palači. U Saloni, primjerice, vjerojatno je postojao Serapej jer se tamo spominje colegium privržen kultu Serapisa – navodi profesor Babić, koji za hramove Dioklecijanove palače također iznosi tezu da su bili posvećeni egipatskim božanstvima.