Kad je "Slobodna" prošli tjedan objavila da je rektorat Sveučilišta u Splitu odlučio 1. prosinca dodijeliti počasnu katedru, tzv. chair poziciju, dr. Goranu Senjanoviću te da ujedno osniva Centar za teorijsku fiziku, vijest se, kako je zabilježila metrika našeg portala, čitala na svim kontinentima. Gotovo istog dana u rektorat splitskog Sveučilišta stiglo je pismo nobelovca Sheldona Glashowa, jednog od najvećih živućih fizičara, začetnika moderne teorije elementarnih čestica. Uz Abdus Salama i Stevena Weinberga, Glashow je stvorio tzv. standardni model, što je u fizici za sva vremena.
Velikan znanosti u pismu pozdravlja ovaj značajan događaj za znanost u Hrvatskoj i svijetu. Naglašava da se s dr. Senjanovićem susreo u više navrata na konferencijama i školama u Europi te da je upoznat s njegovim radom i dostignućima, pa dodaje: "Smatram da je Goran izvrstan izbor za ravnatelja novog Centra. On ima talent i karizmu da privuče poznate međunarodne znanstvenike kao predavače, gostujuće znanstvenike, a pogotovo vrhunske mlade ljude. Split i Hrvatska imaju sve što bi se moglo dobiti od ovog maštovitog pothvata."
Glashow ne zaboravlja istaknuti da Split već ima reputaciju unutar eksperimentalne fizike, ali sada dobiva i vrhunsku teorijsku nadopunu, za koju je, a što zbilja jest senzacionalno, ponudio i osobnu pomoć.
Već dvije godine, otkad se doznalo za mogućnost osnivanja chair pozicije u Splitu, hrvatska javnost je kroz nekoliko javnih istupa pomalo bivala upoznata s profesorom Goranom Senjanovićem, koji je više od pola stoljeća karijere proveo u inozemstvu. Trebalo je neko vrijeme da šira javnost shvati kako je izdanak stare splitske loze u svijetu fizike zapravo postigao ono što je ravno uspjehu Gorana Ivaniševića u tenisu, a s vremenom ćemo doznati da je to možda čak i više od toga.
Vijest da će s njim splitsko Sveučilište za koji dan potpisati ugovor osobito je razveselila eksperimentalne fizičare sa splitskog FESB-a, a riječ je o profesorima Nikoli Godinoviću i Damiru Lelasu, koji su prepoznati u području fizike elementarnih čestica i kao suradnici na CERN-u.
Oni uvelike sudjeluju od samog početka u stvaranja chair pozicije za dr. Senjanovića, koji je, unatoč vrlo uglednom mjestu gostujućeg profesora na glasovitom Ludwig Maximilians sveučilištu u Münchenu, odlučio ponuditi svoju svesrdnu pomoć Splitu i Hrvatskoj. Njih dvojica ističu da je možda najvažnije da Glashow u svom pismu stavlja Senjanovića na praktički istu razinu kao i samog sebe i ne samo da naglašava da je Senjanović jedan od začetnika tzv. lijevo-desno simetrične teorije, koja bi mogla podignuti "standardni model" na još dublju razinu, nego da su oni nezavisno i istodobno razvili "mehanizam klackalice", danas glavne teorije mase neutrino.
Malo je nakon ovoga reći da je dr. Senjanović među kolegama diljem svijeta stekao golemi ugled.
Oduševljen je i sam pismom nobelovca Glashowa, te nam je u najkraćem pokušao objasniti značenje toga genija u svijetu fizike.
– Da bismo znali tko je on, trebali bismo znati nešto o fizici elementarnih čestica, što je pokušaj razumijevanja od čega je napravljen ovaj svijet, vi, ja, Bačvice... Ono što je nekada bio atom, dakle elementaran, nekada proton, danas su elektron, neutrino i takozvani kvarkovi. Čovjek koji počinje modernu teoriju fizike elementarnih čestica, što mi nazivamo "standardnim modelom", upravo je Sheldon Glashow, po meni apsolutno najveći živući fizičar. Ono što meni puno znači jest da me stavlja na isti nivo sa samim sobom. Spominje kako smo on i ja nezavisno razvili teoriju mase neutrina koji se zove "mehanizam klackalice", Seesaw Mechanism, kao i kad kaže za mene da sam jedan od očeva lijevo-desne simetrične teorije koja bi mogla biti točna.
Inače smo se sretali relativno malo, a najdulji kontakt koji imam s njim je bio 1975. godine. Moj tadašnji mentor Rabindra Mohapatra, također veliki fizičar, sjećam se, trčao je sav uzbuđen prema meni. U New Yorku, na City University, on je sreo Glashowa na konferenciji i kaže mi kako mu je rekao da ako doktoriram u godinu dana, nudi mi Junior Fellow na Harvardu, a to je najprestižnija pozicija za mladog doktoranda na svijetu, koja vam garantira karijeru. Mohapatra je bio šokiran kad sam ja to odbio. Odgovorio sam mu da nisam spreman doktorirati i, unatoč njegovoj ljutnji, ostao sam ustrajan. Osjećao sam da ću, ako odem kod Glashowa, biti u njegovoj sjeni. Ja sam htio raditi svoju fiziku. Mohapatra mi nije mogao oprostiti, godinu dana nismo razgovarali, bio je toliko ljut. Njemu je to značilo jer uspjeh vašeg doktoranda je i vaš uspjeh. Ali bio sam u pravu, umjesto da doktoriram u tri godine, radio sam pet godina, sazrio puno više i, umjesto na Harvard, otišao sam na manje prestižan Maryland, ali tamo sam napisao svoj najvažniji rad u životu, Seesaw Mechanism, koji danas i Glashow želi dijeliti sa mnom. Ja bih to bio možda napravio s njim, a ovako mi je puno draže da sam ga napravio nezavisno od njega. Možda me zato Glashow i cijeni jer zna da sam odbio oca moderne fizike – kaže dr. Senjanović. Prisjeća se još jednog susreta s velikim znanstvenikom.
– Sljedeći kontakt imali smo 1982. godine, neću nikad zaboraviti, na važnoj konferenciji na Harvardu on i njegov mlađi suradnik guraju svoju novu teoriju i traže od eksperimentalaca da je istražuju. Ja održim predavanje gdje to kritiziram i tvrdim da ta teorija ne može biti točna i da eksperimentalci gube vrijeme. Predavanje je trajalo sat vremena i sve to vrijeme Glashow me napadao praktički jednom u minuti. Na kraju me zagrlio i pokazao svima da sam pobijedio pa smo išli na ručak. On danas ima 92 godine, ali je vitalan i energičar, kreativan, putuje po svijetu, nedavno je bio u Kini gdje je održao važno predavanje – kazao nam je dr. Senjanović.
Počasnoj katedri se zaista veseli, ona je za njega, kako je kazao, veliki izazov koji bi mogao potpuno promijeniti svijet znanosti, a ljepota i šarm Splita za mnoge znanstvenike koji su ga imali prilike posjetiti više je nego inspirativna za istraživački rad. Kako kaže, spreman je napustiti münchensko sveučilište zato što mu se nudi pozicija na deset godina, a to mu, rekao nam je, daje vremena da napravi sve što može kako bi u Split doveo najbolje ljude, s kojima bi bila stvorena istinska stvaralačka atmosfera.
Stoga je oduševljen odlukom rektorata Sveučilišta, a pismo nobelovca dodatna je potvrda da su svi zajedno u Splitu na pragu uzbudljive priče koja bi mogla ispisati povijest.
{infobox–gray_full}519564{/infobox–gray_full}{infobox–red_full}519564{/infobox–red_full}
{infobox–gray_full}519564{/infobox–gray_full}
