Nije lako umirovljenicima; nije bilo ni prije, a kamoli danas kad su cijene svega i svačega doživjele enorman skok. Većini je misija preživjet nekako iz mjeseca u mjesec, bazirajući svoj životni koncept na "ultrabasic" stvarima, koje bi komodno mogle svesti na zajednički nazivnik - hrana i režije.
Kino i kazalište? Hm, teško, ali mnogi zaboravljaju kako su i umirovljenici ljudi sa mnogim drugim, pa tako i kulturnim potrebama, te se tu i tamo "drznu" priuštiti si nešto tako. Žele se, barem tu i tamo, osjećati kao čovjek, počastiti sebe izlaskom, nahraniti dušu, napraviti razliku...Ma, znate uostalom o čemu pričamo.
I jedan splitski penzioner koji nam se javio, Stjepan Vidović se čovjek zove, ima takve potrebe. Htio je otići na koncert braće Teofilović i Miroslava...