Udruga kapetana grada Splita oglasila se u povodu slučaja Marka Bekavca (1963.), inače njihovog kolege, kapetana duge plovidbe.
Ovaj će se hrvatski pomorski časnik u ponedjeljak na sudu u Turskoj – gdje već osam mjeseci boravi u istražnom zatvoru – suočiti s teškim optužbama. Naime, na turskom trgovačkom brodu kojim je zapovijedao, lani su bile pronađene veće količine droge.
Njihovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
"Situacija u kojoj se našao kap. Bekavac se, nažalost, prečesto događa pomorcima koji plove svjetskim morima i to najčešće u slučajevima kada im se na brodu nađe ilegalni teret, kada dođe do zagađenja okoliša sa broda ili se generalno dogodi nekakva nesreća. U svakom od ovih slučajeva može se dogoditi da obalna država u kojoj se dogodio incident privede zapovjednika, zatvori ga bez pravog dokaza i kriminalno progoni. Zapovjednik je predstavnik brodara u luci te je odgovoran i za brod i posadu i kao takav prvi na ‘udaru‘. Pri tome se obično proces prikupljanja optužnih dokaza jako oduži što za posljedicu ima da pomorac biva dugo zatočen, prije negoli bude u sudskom postupku eventualno oslobođen.
Dakle, dovoljno je da se na brodu dogodi nešto što se protivi zakonu dotične države u čijim vodama se dogodio incident i vlasti zapovjednika mogu uhapsiti i zatvoriti. Kompanija je, s druge strane, prema ISM kodu dužna upravljati svojim brodom na siguran način te bar u startu prolazi bez većih posljedica. Kompaniji je u tom trenutku najveća briga kako na najbrži način osloboditi brod kako bi nesmetano nastavio plovidbu a za koje slučajeve plaća osiguranje P&I klubu. Zatočenog pomorca se lako nadomjesti drugim pomorcem i brod nastavlja svoju plovidbu.
Desetog lipnja bi se trebalo održati prvo ročište na sudu u Turskoj i nažalost zasada nije jasno na koji će se način okrivljenik uopće moći braniti. Kompanija će na sudu biti zastupana od strane svog P&I (Protection and Indemnity) kluba i njihovog odvjetnika i za pretpostaviti je da će u sudskom procesu nastojati dokazati svoju nedužnost. Hoće li pri tome nastojati osloboditi sumnje i svoju posadu ili će možda upravo pokušati dokazati krivnju člana posade vjerojatno ovisi o nizu činjenica, odnosno procjene ide li im to u prilog ili ne.
Nažalost, kompanija uopće nema obvezu angažirati odvjetnika za obranu svojih pomoraca i najčešće je pomorac u tom trenutku prepušten sam sebi. Ono što bi kompaniju moglo u ovom slučaju odvratiti od asistencije kapetanu i posadi je navodna tvrdnja zapovjednika da je od kompanije tražio dodatnu zaštitu u luci ukrcaja, koju je ista odbila. Procjena zapovjednika je vjerojatno počivala na određenim primljenim sigurnosnim informacijama za tu luku, što se na kraju pokazalo opravdanim zahtjevom, a za zapovjednika Bekavca naposlijetku i kobnim. Ova činjenica, ukoliko je točna i dokaziva, odnosno ako postoje zapisi o tome, mogla bi se tumačiti na način da kompanija nije poduzela dovoljne mjere za sigurno upravljanje svojim brodom i zbog te činjenice bi kompanija mogla nastojati usmjeriti isključivu krivnju za događaj na zapovjednika.
Sam slučaj je, prema onome što se moglo doznati iz neslužbenih izvora, kontroverzan. Najprije je droga pronađena u luci ukrcaja od strane lučkih vlasti u brodskom tanku tj. krmenom piku i nakon toga, od istih, odnesena sa broda. Ne znamo kako je droga pronađena. Je li to bilo nakon nečije dojave ili prilikom nekakvog preventivnog pregleda broda? Krmeni pik je najčešće napunjen slatkom vodom kako bi se povećale ukupne zalihe vode na brodu, koje gotovo uvijek nedostaje za pranje broda i slično. Znatno rjeđe može biti napunjen i morem, u tom slučaju kao balast, a tank može biti držan i prazan. Informacija o zalihi vode na brodu se prije dolaska u luku daje agentu koji je prosljeđuje lučkim vlastima, a stanje balasta se vidi na obrascu koji prikazuje sekvence ukrcaja tereta, gdje se za svaku fazu ukrcaja tereta navodi i količina balasta u balastnim tankovima.
Ove informacije idu stivadorima (lučkim radnicima, tj. Upravi luke) i lučkim vlastima, što znači da ih može vidjeti veliki broj osoba i eventualno podijeliti sa trećim, moguće kriminalnim, stranama. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je krmeni pik bio djelomično pun ili potpuno prazan u trenutku podvaljivanja droge. Otvor za ulaz u sami krmeni pik je najčešće u prostoru krmilo stroja do kojeg se u pravilu može doći kroz brodsku strojarnicu ili direktno s otvorene palube kroz maleno grotlo. Takvo grotlo je obično i ruta za evakuaciju u nuždi iz strojarnice, zbog čega ne smije biti osigurano lokotom s vanjske strane, pa tako ni u luci. Vještim kriminalcima nije problem zaobići brodsku stražu i prikrasti se, u ovom slučaju, otvoru tanka, pogotovo u noćnim satima kada u pravilu od posade tu nikog nema. U prilog ovoj tvrdnji idu podaci o raznim krađama i pronalaženjima slijepih putnika na brodovima u raznim dijelovima svijeta, koje posada uglavnom ne uspijeva registrirati na vrijeme kako bi spriječili nelegalnu radnju.
Ne znamo koje su dodatne mjere zaštite poduzete nakon ovog događaja pronalaženja droge odnosno jesu li uopće. Uglavnom, ukrcaj tereta je nastavljen i bez posljedica za brod, kompaniju i zapovjednika. Zapovjednik nije primio nikakav zapisnik lučkih vlasti ili državne agencije o ovom događaju. Na kraju ukrcaja brod je ponovno pregledan i dobiva dozvolu za isplovljenje. Dolaskom u luku odredišta u Turskoj započinje iskrcaj tereta ukrcanog u Kolumbiji i droga je ponovo pronađena, ovog puta u brodskom skladištu br. 2 i to unutar samog rasutog petcoke tereta. Droga se nalazila na oko 5 m visine od dna skladišta.
Zapovjedniku bi sada, na osnovu gore prezentiranog, trebalo dokazati da je prvi put radeći za ovu kompaniju prilikom svog prvog ukrcaja na dotični brod i svog prvog dolaska u kolumbijsku luku ukrcaja organizirao utovar droge u brod pod svojom komandom i to, možda, na dva različita načina! Takav poduhvat bi vjerojatno uključivao kontakt sa lokalnim kriminalcima, koji bi valjda isplanirali siguran način dopreme i skrivanja droge na brod, bili sigurni da dizaličar i stivadori u luci ukrcaja neće oštetiti drogu prilikom ukrcaja tereta u skladište u kojem je postavljena droga i isto tako da neće biti oštećena za vrijeme plovidbe i posebno prilikom iskrcaja tereta, što se radi najčešće grabilicom (grajferom).
Netko bi u Turskoj valjda isto tako trebao biti angažiran na iskrcaju tereta i trebao bi isplanirati kada iskrcavati upravo taj dio skladišta u kojem se nalazi droga, valjda po noći i jako pažljivo da se ne ošteti jer se nalazi unutar rastresitog tereta i da, po mogućnosti, nitko od lučkih radnika i posade ne primijeti drogu u skladištu, kao i njeno iznošenje s broda i iz luke. Ovakva operacija se jednostavno čini malo previše komplicirano za nekog tko prvi put negdje dolazi a postavlja se i pitanje zašto bi krijumčarima u ovakvom slučaju uopće i trebao netko od posade za suradnju. Ipak, turskim vlastima je to dovoljno za zatvaranje zapovjednika i za njegovo držanje u zatvoru punih 8 mjeseci prije čitanja same optužnice!
Obratimo pažnju na što ima pravo zapovjednik Bekavac i kolike su šanse da svoja prava i ostvari.
Pravni tretman pomoraca razlikuje se od zemlje do zemlje. Zatočeni pomorac ima pravo na:
- šutnju
- povjerljivost informacija
- mjere zaštite pomorca prilikom uhićenja i vremena provedenog u pritvoru
- pristup pravnim savjetima i zastupanju
- pošteno suđenje i postupke za izručenje
- mogućnost traženja savjeta od svog sindikata i/ili od svoje tvrtke.
Ovdje se čini najproblematičnijim pristup pravnim savjetima i mogućnosti traženja savjeta od svoje tvrtke. U ovom trenutku se čini da je sindikat preporučio zapovjedniku određene advokate koje pak zapovjednik ne može angažirati zbog njihove previsoke cijene, a izgleda da nema kontakt sa svojom kompanijom koja se na pozive ne javlja! Isto tako nije za očekivati da će Panama, pod čijom zastavom brod plovi, zastupati pomorce u nastojanju njihovog oslobođenja. Prema ovome se čini da će kapetan trebati neovisnu pravnu pomoć i da se ne može pouzdati u podršku kompanije.
Prema IMO kodu za vršenje pomorskih istraga (Code for International Standards and Recommended Practices for a Safety Investigation into a Marine Casualty or Marine Incident) pravo pomorca je:
- dati svoj iskaz što je prije moguće i dobiti dopuštenje da se vrati na svoj brod ili da se vrati u domovinu što je prije moguće.
- da mora biti obaviješten na čemu se temelji istraga i o njenoj prirodi. To znači da mu mora biti dopušten pristup pravnim savjetima.
- da se ne dovodi u situaciju u kojoj sam sebe optužuje i pravo da se brani šutnjom.
Interesantno je da je pravni odbor IMO-a, prepoznavši sve veći problem kriminalizacije pomoraca, nedavno dovršio novi set smjernica kako bi osigurao da su pomorci zaštićeni od nepravednog postupanja ako su pritvoreni u stranim jurisdikcijama zbog sumnje da su počinili kazneno djelo. Smjernice se trebaju primjenjivati kada pomorci mogu biti pritvoreni u jurisdikciji koja nije ona državljanstva pomoraca zbog sumnje da su počinili kaznena djela tijekom obavljanja dužnosti na brodu. Njihov cilj je zaštititi pravo pomoraca na pravičan postupak tijekom istrage i pritvora od strane javnih tijela. Finalizirane smjernice biti će dostavljene kao temeljni dokument Zajedničkoj tripartitnoj radnoj skupini ILO/IMO za utvrđivanje i rješavanje pitanja pomoraca i ljudskog elementa (JTWG) za daljnje dorađivanje. JTWG će potom podnijeti smjernice Pravnom odboru i upravnim tijelima ILO-a na odobrenje.
Na kraju, postoje i međunarodne preporuke za provedbu pravednog tretmana pomoraca za vrijeme istrage koje nisu obvezujuće i glase:
· Pravo na odvjetnika. Zatražite ga prije odgovaranja na bilo kakva pitanja ili davanja bilo kakvih izjava, budući da bi se one mogle upotrijebiti protiv vas u bilo kojem budućem pravnom slučaju. ITF inspektor ili vaš sindikat mogu vam pomoći pronaći neovisnog odvjetnika.
· Morate biti u stanju razumjeti što je rečeno – zamolite vlasti da prekinu ispitivanje ako ne razumijete. Ako imate poteškoća zbog jezika koji se koristi, zatražite tumača.
· Vaša tvrtka ima obvezu pomoći vam – kontaktirajte svoju tvrtku i/ili sindikat za savjet i pomoć.
Interesantan je primjer pomoraca sa broda MSC Capucine R, koji su nakon 7 mjeseci prebačeni iz zatvora u hotel u kojem će čekati na suđenje. U ovom slučaju su u procesu surađivali ITF i njihova podružnica u Turskoj kao i brodar, što izgleda da nije slučaj sa našim kapetanom Bekavcom. Informaciju o zatvorenim članovima posade broda kojim je upravljao kap. Bekavac, Phoenician M ne može se pronaći na stranicama ITF-a, za razliku od MSC Capucine R čiji izvadak navodim niže a kompletan članak se može pročitati na https://www.itfseafarers.org/en/news/turkish-authorities-seven-month-delay-ukrainian-seafarers-drug-import-case-totally
Sindikati pomoraca iznimno su zabrinuti jer su turske vlasti u pritvoru četiri ukrajinska državljana bez podizanja optužnice više od sedam mjeseci. Posada je zadržana zbog tvrdnji da su pomorci znali za 176 kilograma kokaina koji su službenici pronašli u transportnom kontejneru na brodu MSC-a kojim su upravljali. U srpnju 2021. dužnosnici su se ukrcali na brod MSC Capucine R (IMO: 9210086) u Iskenderunu, na turskoj obali Sredozemnog mora.
Dok su bili na brodu, vlasti su razbile carinsku plombu dotičnog kontejnera, otkrivši zalihu kokaina unutra. Vlasti su odmah uhitile zapovjednika i tri časnika palube i odveli posadu u obližnji zatvor. Zahvaljujući zalaganju sindikata i poslodavaca, optuženi pomorci su krajem kolovoza pušteni uz jamčevinu u obližnji hotel, navodno da čekaju optužbe i suđenje. U rujnu je obiteljima posade dopušteno da ih posjete. ITF blisko surađuje s braćom i sestrama u TDS-u i MTWTU-u i našim partnerima u MSC-u kako bi pomorci imali odgovarajući tretman, pristup pravdi i brzo suđenje ili puštanje na slobodu.
Na kraju se postavlja pitanje kakve će uvjete imati kap. Bekavac u nastojanju svoje obrane i može li računati na pomoć brodara, sindikata, države zastave broda, hrvatskog konzulata u Turskoj, ili pak na neku drugu pomoć, kako bi mogao osigurati kvalitetnu pravnu zaštitu".