Splićanka Ana Terze u utorak navečer otišla je u uobičajenu šetnju sa svojim prijateljicama i njihovim četveronožnim ljubimcima. Anin pas zove se Moro, a ima i Donu koju zbog bolesti vuče u kolicima.
S Bačvica su se uputile preko Istočne obale, ali nije ni u snu očekivala večer u kojoj će doživjeti bujicu emocija, od straha do neopisive sreće.
- Oko 21 sat prolazile smo kod Lučke kapetanije kada je odjednom nestalo ulične rasvjete. U tom trenutku nestao je moj Moro, kao da je u zemlju propao. Nije nam bilo jasno kako je samo tako odjednom nestao i odmah smo se dale u potragu. Raštrkale smo se na sve strane i dozivale ga. Jedna je išla preko Rive, druga put Zapadne obale, a ja sam krenula put Bačvica gdje živimo – priča nam u dahu...
