Zbog velikog broja apartmana u zgradama, u Splitu je u srpnju pokrenuta internetska peticija "Da deapartmanizaciji stambenih zgrada, ne masovnom turizmu", koju je dosad potpisalo više od dvije tisuće ljudi.
No, prije nekoliko dana, neposredno nakon što su najavljene značajne zakonske restrikcije za registraciju apartmana u stambenim zgradama, oformila se i nova građanska inicijativa "Spasimo male obiteljske iznajmljivače", koja okuplja male iznajmljivače apartmana u stambenim zgradama. Dakle, oko ovog pitanja ipak nije postignut konsenzus, smatraju u novoj inicijativi.
Pokrenuo ju je Vedran Tomić, a i oni potpisuju internetsku peticiju pod nazivom "Peticija protiv zabrane apartmana u zgradama – za slobodu privatnog vlasništva!". Samo u dva dana potpisalo ju je više od 430 ljudi.
Među potpisnicima je dosta ljudi koji nisu željeli da im se javno objavi identitet, ali ne manjka ni onih koji su objavili i ime i prezime i grad, pa smo primijetili kako među njima ima dosta Splićana.
U nastavku pročitajte kako Tomić elaborira njihov stav:
"Mi nismo nikakvi ‘rentijeri‘, već obični mali obiteljski iznajmljivači koji se svojim radom borimo za ostanak i opstanak u svojoj zemlji. Inicijativa okuplja tridesetak ljudi raznih zanimanja i profila u većim i manjim gradovima od Dunava do Dubrovnika, od kojih gotovo svi, uostalom kao i ogromna većina iznajmljivača, imaju samo jedan apartman u zgradi.
U kratkoročnom najmu nalazi se oko 15.000 stanova u zgradama u Hrvatskoj, što predstavlja zanemariv dio stambenog i turističkog fonda Hrvatske, ali malim obiteljskim iznajmljivačima i članovima njihovih obitelji predstavlja egzistenciju. U slučaju da se svi ti stanovi stave u najam ili prodaju, to ne bi predstavljalo nikakvu značajnu promjenu u odnosu na broj od 600.000 praznih nekretnina koji je Vlada objavila.
Prosječna popunjenost apartmana u zgradi je oko 100 dana godišnje, a prihod oko 10.000 eura, od kojeg se plaćaju režije, pričuva, porezi i popravci.
Želimo opovrgnuti sulude tvrdnje o 40.000 eura zarade na jednom apartmanu u zgradi koje se ovih dana plasiraju u medije (ako to i postoji, nitko od nas tome nije svjedočio, a kamoli ostvario takvu zaradu). Ne znamo zašto smo izloženi orkestriranim napadima sa svih strana kao uvjerljivo najmanji i najslabiji sudionici u podjeli turističkog kolača.
Samohrana majka iznajmljivačica
Kao tipičan primjer iznajmljivača o kakvim se ne govori, mogu navesti samohranu majku s dvoje djece koja živi u Crikvenici. Stan u kojem živi je kategorizirala kao apartman i u dva mjeseca, a za vrijeme školskih praznika, odlazi s dvojicom sinova živjeti kod svoje majke i oca kako bi iznajmljivanjem popunila kućni budžet.
U slučaju ukidanja dozvola za pružanje ugostiteljskih usluga u obiteljskom domaćinstvu, što je cilj predloženih zakonskih promjena, odnosno ‘deapartmanizacije zgrada‘, ta majka i njezina obitelj neće imati nikakve šanse za egzistenciju u ovoj zemlji. Javljaju nam s ljudi pod stresom i na rubu suza koje se naziva ‘rentijerima‘ i okrivljuje za sve negativno u našem društvu.
Ovim putem želio bih opovrgnuti par zlonamjernih teza koje se uporno plasiraju u medije:
– Ogromna većina apartmana u zgradama nisu u rukama bogatih investitora, već se radi o nasljedstvu kojim hrvatske obitelji pokušavaju popuniti skromni kućni budžet u uvjetima ogromnih poskupljenja i inflacije.
– Mi iznajmljivači u zgradama smo isto domaćini koji dočekuju goste, komuniciraju i brinu se u ispunjavanju njihovih želja i potreba, čiste i održavaju apartman baš kao i oni u privatnim kućama.
– Iznajmljivači u zgradama se zalažu za bespogovorno poštovanje kućnog reda i drakonske kazne kako gostima, tako i iznajmljivačima koji ga ne poštuju, ali to se ne može riješiti na način da se zabrani rad svima (napominjemo da je navedeno kršenje kućnog reda iznimka, a ne pravilo, velika većina iznajmljivača nikad nije dobila pritužbu od suvlasnika stanova u zgradama).
– Kratkoročni najam predstavlja korištenje stana u stambenu namjenu, baš kao i dugoročni najam i stalno stanovanje, što je sasvim u skladu sa svrhom stana. Veoma diskriminatorno je razdvajati turiste, podstanare i stanare označujući jedne od tih kategorija korisnika stanova a priori problematičnom.
– Vezano uz korištenje zajedničkih prostora – tri turista jednako koriste zajedničke prostorije kao i tri stanara, a puno manje nego korisnici raznih ordinacija ili ureda u višestambenim zgradama, što uzgred nije stambena namjena, već poslovni prostor (no ti nepoznati i neregistrirani ljudi izgleda nikome ne smetaju). Također, podstanari, kao osobe koje koriste stan 365 dana godišnje, predstavljaju značajno veće opterećenje zajedničkim prostorijama nego gosti apartmana koji nikada nema ni blizu stopostotnu popunjenost.
– Moderni turisti vole i žele baš taj vid smještaja, odnosno stanove u zgradama u gradovima, pa bi bilo pogubno uništiti taj sve važniji vid turističke ponude.
Zbog svega navedenog samoorganizirali smo se i pokrenuli peticiju ‘Peticija protiv zabrane apartmana u zgradama – za slobodu privatnog vlasništva!‘, koja je u dva dana skupila nekoliko stotina potpisa. U njoj pozivamo državne institucije da zaštite pravo na slobodno raspolaganje svojom imovinom i zaštite egzistenciju tisuća hrvatskih obitelji – malih obiteljskih iznajmljivača u zgradama. Sve potpise i naše konkretne prijedloge ćemo uputiti svim državnim institucijama kako bismo zaštitili onaj najzdraviji dio hrvatskog turizma – male obiteljske iznajmljivače."