Dan žena u Splitu će i ove godine biti obilježen noćnim maršom na kojem će se slaviti žene, ženska solidarnost i podrška. Cilj je još jednom poslati poruku da je rodna ravnopravnost preduvjet razvoja demokratskog društva, a nje nema bez poštivanja zaštite ženskih prava.
Ujedno će se ovog 8. ožujka obilježiti i 20 godina otkad je udruga “Domine”, koja organizira noćni marš, u Splitu dijelila letke koji su educirali građanke (i građane) o važnosti obilježavanja Međunarodnog dana žena.
- Dvadeset godina ulične „borbe“ Domina i ženskog aktivizma sjetit ćemo se na početku marša u 18 sati na Trgu Gaje Bulata ispred HNK Split.
Tradicionalno, marš kreće nakon uvodnog programa kroz Marmontovu, preko Rive, Podruma i Peristila, kroz Krešimirovu ulicu do Pjace, gdje će završiti prigodnim obraćanjem donositeljima političkih odluka i isticanjem zahtjeva za poštivanje i zaštitu prava žena - poručuju “Domine”.
S pravom na rad stigli su i novi problemi
Ovom prilikom popričali smo s Mirjanom Kučer, izvršnom koordinatoricom ove nevladine feminističke organizacije. Želja nam je bila saznati kako je borba za ravnopravnost izgledala prije dva desetljeća i kako ona izgleda sada.
- Sjećam se da je bio sunčan dan, mislim da je bila subota i znam da me tog jutra pozivom iznenadio novinar Radio Splita, pitao me da dam izjavu o tome zašto radimo akciju za Dan žena. Iz tog vremena ostalo mi je sjećanje da je to na neki način bilo i bizarno jer tada nitko taj dan više nije obilježavao, barem u Splitu.
"Domine" su na malim papirićima dale tiskati letke s ženskim znakom i nekoliko crtica u kojima je navedeno zašto je važno obilježavati taj dan - kazala nam je Kučer.
Njih sedam ili osam volonterki dijelile su te letke po Rivi i ljude hrabrile da ih čitaju, a posebno je od tog dana zapamtila, kako kaže, prešutno odobravanje ljudi. Taj dan je vezan za socijalizam, ali to zapravo ovisi o tome kako je koja država razvila tradiciju. No, Kučer naglašava da to zapravo ne bi trebalo biti važno.
- Ovisi kako je koja država razvila tradiciju, recimo u Italiji se taj dan obilježava i dan danas jako puno žena izlazi na ulice, slična situacija je i u Španjolskoj. U Portugalu recimo možda ne izlaze na Dan žena, ali izlaze 25. studenog jer je nasilje prepoznato kao glavni društveni problem.
Ono što je u principu bila svrha akcije dijeljenja letaka, ali i marševa koje organiziramo danas, je da je to dan kada su žene na ulicama. O.K. je slaviti, sjetiti se da su žene posebne i da su postigle puno toga u različitim područjima, a nekada nismo mogle ni raditi. Ulaskom u svijet rada za nas se otvorio čitav niz drugih polja diskriminacije i to traje do dana današnjeg - objašnjava.
Kaže da je teško uskladiti privatni i poslovni život jer je teret usklađivanja zapravo na ženama. Važno je izaći na ulice i "Domine" kroz posljednjih osam godina, koliko organiziraju noćni marš, nastoje stvoriti kontinuitet ženske borbe. Znači, bitno je slaviti pobjede, ali i ukazivati na to da još uvijek postoji jako široko područje na kojem moramo raditi da bismo izjednačili položaj žena i muškaraca u društvu.
Nekada i sada
Kako nam je ispričala, početak 2000-tih označio je pomak na neko novo područje razvoja civilnog društva. Fokus se premjestio s humanitarnog i antiratnog rada na neke druge oblike.
- Sjetimo se da je Hrvatska 2003. postala kandidatkinja za ulazak u Europsku uniju i tada je počelo uvođenje čitavog niza novih zakona s ciljem usklađivanja s pravnim stečevinama Europske unije.
No, trebam reći da se i nakon svih godina rada u ovom polju ne mogu oteti dojmu da je ženskim pravima i ravnopravnosti vrlo lako politički manipulirati. To je vrlo široko područje, što je političarima jako zgodno. Među prvima smo mi zapravo uskladili zakon o ravnopravnosti spolova i počeli s uspostavom tih nekih mehanizama - rekla nam je.
Kaže nam da je Hrvatska nakon desetak godina po indeksu ravnopravnosti visoko kotirala u Europi, ali to je bilo zbog već spomenutog zakonodavnog okvira. Kada se to počelo mjeriti u praksi, malo smo pali. Doduše, danas se o problemu nasilja, koji je najgora vrsta diskriminacije nad ženama, puno više priča.
- Razlog tome je što postoji stvarna potreba, ali i političari ovo prepoznaju kao zgodnu političku priču. S tim zakonima se, hoćeš-nećeš, puno toga promijenilo. U Hrvatskoj je silovanje u braku devedesetima postalo kazneno djelo, što, recimo, još uvijek nije slučaj u nekim drugim članicama Europske unije.
Također, prije se u kontekstu ravnopravnosti manje spominjalo nasilje, a više neki drugi problemi kao što su ravnopravnost na radnom mjestu i položaj žena u politici. Nasilje nad ženama je u fokus došlo tek u ovom sazivu parlamenta. Danas je ono treći prioritet, odnosno treće najvažnije područje na kojem se treba raditi. To je najgori oblik diskriminacije i kršenja ljudskih prava - objašnjava.
Pozitivni pomaci po pitanju ravnopravnosti spolova danas su ipak vidljivi. Ipak, sudeći po svemu čemu svakodnevno svjedočimo, a što nam je potvrdila i Kučer, mjesta za napredak ima još puno. Ovu priliku iskoristila je da još jednom pozove sve da podrže ovaj marš.
- Svi koji nam se pridruže su dobrodošli, slavit ćemo i protestirati za ženska prava! - zaključila je.