Jeste li znali da je možda jedini preživjeli splitski kar u Sredmanuškoj ulici uz konobu "Kod Joze" koja još od 1981. poslužuje goste i mamac je za domaće i strane evo četrdeset i kusur godina. Kazao nam je to 53-godišnji Željko Bašić, vlasnik konobe.
E sada, baš on treba pomoć maranguna, meštra s rukama da mu ga popravi. Jer kar se rastočija ka barilo, kažu Getani koji su ga fotografirali i putem Facebooka nastoje pronaći meštra.
- Kada bi težaci iščezli, prva stvar koju bi familija napravila kad bi zadnji i najstariji u familiju zadužija ključe u svetoga Pere i kojega su žulji vezivali za oti kar, bi bila da kar rastoče ka barilo i oslobode misto di je gori spomenuti težak drža otu njemu puno dragu (za mlađe članove familije) škovacu.
Kako gazda ovog kara nikako zadužit ključe u Pere, pa da dica relikviju starog Splita rastoče ka barilo, gazda ga oće pomladit. Kar je uz motiku, mašklin i tovara bilo zaštitni znak splitskog težaka - napisao je Getanin na Facebooku što je i nas potaknulo da pomognemo čoviku.
Relikvija, zaštitni znak, atrakcija, tako ga opisuje Željko, vlasnik konobe koji nam je opisao povijest ovog tradicijskog vozila.
- Nije tradicijski kar kao onaj u Varošu. Postavili smo ga prije 10-15 godina dok mi je otac bio živ. Ovo je bija originalni slavonski kar, otac je nabavija jednog, a Dundo iz Trio Gušta drugog, blizanci su! Kupili smo ga vremešnog, proša je on svoju kilometražu. S vremenom je posta atrakcija - pojašnjava nam Bašić.
- Slavonski kar? Kako to mislite? Al‘ ima razlika? - pitamo.
- Razlika je u kolima i veličini: dalmatinski kar ima manja kola da bi izdrža kaldrme naše pa je logično da ne može biti na isti način napravljen kao slavonski koji je išao po zemlji. Uz to, slavonski je bio raskošniji dok su dalmatinski vukli i tovari. Mi smo ga piturali i jednom restaurirali, ali sada je uzeo zub vremena, jako teško će se spasiti - odgovorio je vlasnik konobe na Manušu.
- U kakvom je stanju?
- Osam mjeseci boravi na vlažnom mjestu, na sjevernoj strani. Vlaga ga je u tih 10 do 15 godina "pojila", manji dijelovi su se počeli raspadati. Iako ljudi se masovno fotografiraju pored njega, još u pozadini (težačkih, op.a.) kuća pa do danas pronalazim fotografije s društvenih mreža. Tija ne tija, vezan si za njega. Baš je atrakcija, kao što bi prije vezivanje tovara izazivalo pažnju. Turisti su ga volili, baš je "trademark" konobe i Manuša. Zato sam uporan u potrazi - govori nam optimistični Željko koji ne odustaje.
Što se tiče same renovacije postoje dva problema: ekonomska isplativost je jedan, a drugi je bojazan postoje li u Splitu dovoljno vješte ruke maranguna koji bi ga mogao spasiti, pojašnjava vlasnik kara.
- Razgovarao sam s par maranguna i jednostavno rečeno, kompletna restauracija bi bila komplicirana. Zato sam pokrenuo ljude u Slavoniji da nađemo novi. Čak ću pogledati hoće li ga biti na Benkovačkom sajmu, prošli mjesec ga nije bilo.
Zadnji marangun s kojim sam razgovarao mi je rekao da je to "pepavo" raditi. Uz to, pitanje je koliko se isplati to raditi jer mislim da mu je cijena oko 1000 eura te je pitanje koliko su dobri s rukama jer se treba raditi s punim drvom i to pravi marangunski posao brušenja i tokarenja. Samo marangun koji zna raditi brod bi eventualno mogao popraviti kar jer nema točnih mjera i treba se prilagođavati - prepričava nam Željko.
Tijekom našeg razgovora prošli smo niz tema pa smo u svega par minuta prošli od "kara do Hollywooda", našalio se vlasnik obiteljske konobe Bašićevih. A mi još dodali i Hajduka
- Moja obitelj je u konobi od 1981., tamo su kuće, ako se ne varam i 100 godina stare. Preko puta konobe mi se mater rodila, pokojni Mario Boljat mi je barba. Znate, onaj Boljat iz zlatne Hajdukove generacije 1970-ih sa Šurjakom - pojašnjava on mlađoj generaciji novinara i nastavlja se prisjećati starih, odnosno, zlatnih dana svoje mladosti:
- Sićan se i rušenja Manuškog mosta iza konobe di je gustirna i kada se pothodnik radija. Tamo di se gradi Small Mall je bija ukop pruge. Kada je otac otvorija konobu tada nam je gospodin Jozo iz Amerike, inače vlasnik prostora od kojeg ga iznajmljujemo, a s kojim smo ka familija, rekao da pazimo na detalje.
Stavili smo panjeve u početku, mijenjali s godinama, bili detaljni, uvik smo tili dalmatinsku konobu napravit. Ne bi se tija hvalit, ali imamo ljude koji po 20, 30 godina rade kod nas, valjda i to znači nešto u današnje vrime... Tu se snimala "Konoba moja" Meri Cetinić i Tedija Spalata, snimao je i Trio Gušt, Vetma (Nenad, op.a.), čak nas je i Netflix stavio kao kulisu za film s one dvije prijateljice pa jedna nestane ovdje ("The Weekend Away", op.a.) - ispričao nam je šjor Željko.
- A što ako mu nema spasa?
- Ako mu je došao kraj, od kola i drugih dijelova ćemo napraviti ukrase u konobe, a neke ćemo rastočiti. Ako ne ništa novi kar će imati rezervna kola - u šali je odgovorio vlasnik "Kod Joze".
Maranguni, poziv na izazov je tu. Spasite možda i zadnji kar u Splitu da se i on, da citiramo Getane, ne rastoči ka barilo!
