Taman negdje kad se 1939. godina pretapala u 1940., na dnu Tartaljine ulice (danas kralja Zvonimira) po nalogu i na zahtjev Mate Ivaniševića – gradila se kuća. Stani pa gledaj. A nije ni desetljeće prošlo od kako se Tartaljina probila, nekad Prvoboraca, danas Zvonimirova...
Pet katova, ljudi moji! Pet! Najviša stambena prijeratna zgrada u Splitu! Fasada zavojita, uglovnica, obložena kamenom.
A tek unutra! I drvo i kamen. Samo su vrhunski meštri radili na tome gradilištu. Jer, moglo se. Ivanišević je bio "dobro stavljen", poznat vinar i trgovac onog vremena. U Trstu je čak vinariju imao.
Pa je naručio nacrt kod arhitekta Zlatibora Lukšića, rođenoga Bračanina, ali Splićanina u duši. Osjećao je bilo grada, pa se i danas možemo pohvaliti da nam je iza njega ostala...