Izgledao bi to kao još jedan običan dan u centru Splita u kojem su šušur pomalo počeli stvarati turisti. Onda su Rivom, pa dalje Marmontovom ulicom krenule mažoretkinje različitih uzrasta uz promenadni koncert Gradske glazbe "Stjepan Radić" iz Žrnovnice, u povodu 1. maja, Međunarodnog praznika rada.
Turisti su ih pratili do Trga Gaje Bulata. Tamo smo susreli bračni par turista iz Züricha, Katarinu i Hagena, inače ugostitelje kojima je ovo prvi posjet Hrvatskoj.
– Praznike provodimo po cijelom svijetu i sada je na red došao Split. Jedan smo dan ovdje, drugi dan idemo na izlet na Brač, treći dan u Trogir. Kada se usporedi sa Švicarskom, ovdje nam cijene nisu skupe. To su za nas normalne cijene, možda čak i malo jeftinije, no mi živimo u najskupljem gradu na svijetu. Na riblji ručak za nas i dvoje djece u restoranu u Splitu potrošimo od 100 do 120 eura – govori nam bračni par iz Züricha.
Tu je i 28-godišnja djevojka Manami iz Japana, programerka koja izrađuje aplikacije, i koja putuje – sama.
I njoj je, kaže nam, ovo prvi posjet Splitu, a došla je zbog Dioklecijanove palače.
Njoj su, dodaje, ovdje cijene pomalo skupe jer je u Japanu sve jeftinije.
Manami nije jedina osoba koja putuje sama, a koju smo u srijedu ujutro susreli. Na splitskom Pazaru upoznali smo Petera (33) iz Londona, Ellu (27) iz Amsterdama, te Mirtu (24), također iz Nizozemske. Njih troje, također, ovom prilikom, putuju svijetom sami, a upoznali su se u hostelu u Splitu jer odsjedaju u istoj sobi.
– Kad putujem s prijateljima odsjedamo u hotelima, a kad putujem sam, a ovo mi je drugi takav put, onda radije biram hostele kako bih upoznao druge ljude. Dobro je pitanje zbog čega ovdje nisam prije došao. Puno sam putovao Portugalom, Španjolskom i Grčkom. No sad kad sam ovdje znam da ću ponovno doći jer je prekrasno. Cijene hrane su razumne, ali došao sam u predsezoni pa su sada možda nešto niže nego tijekom ljetnih mjeseci – kaže nam Londončanin koji radi u prodaji tehnologije za banke.
Ella, koja u Amsterdamu radi kao nastavnica, također ističe kako odsjeda u hostelima kako bi upoznavala ljude.
Ni njoj cijene hrane u Splitu nisu skupe.
– Nama koji dolazimo iz Amsterdama i drugih europskih gradova ovdje nije skupo, već je čak malo jeftinije – veli Ella, dok Mirta dodaje da je tek diplomirala i da je sama krenula na put kako bi proslavila diplomu.
– Tek sam došla u Split, u planu mi je ići na izlete na otoke te povijesne ture u Splitu. Nemam dovoljno novca da bih svaki dan večerala vani, pa ću dva dana jesti vani, a jedan ću nešto spremiti u kuhinji hostela – kaže nam Nizozemka.
Na Pazaru se prodaje tek na nekoliko banaka, a cijene su sljedeće: kilogram blitve je 4 eura, orasi 12 eura, a breskve čak 10 eura po kilogramu.
Prodavač na štandu nam kaže da je to uvozna roba i da je zato skupa, da će biti jeftinije za 15 dana. Mjerica jagoda košta 4 eura, kilogram lubenice 3 eura. Puno više stranci kupuju, ali dolaze i oni domaći – susretljivo će.
U Hrvojevoj ulici potom susrećemo Ingrid (39) dok ju je mobitelom fotografirao partner Gian (36). Ta medicinska sestra i trgovac u kompaniji koja se bavi proizvodnjom kave žive u Parizu, a u Split ih je doveo – kruzer.
– Potrošit ću koliko god bude trebalo. Ali je 1. svibnja i problem je što je sve zatvoreno osim ugostiteljskih objekata – rekao nam je Gian.