Pritrpili smo. Proša je taj mrtvi studeni koji je, gle čuda, na Dan Mrtvih u potpunosti umrtvio grad. Kao što su nam rekli Splićani svih generacija i afiniteta, od "tutaša i spitkaša" koji vole brzinu i ”driftanje s automobilima” do lijepih i sređenih cura u kratkim haljinama i visokim potpeticama što vole narodnjake pa su spremne ”zavrtiti” bocu od par stotina eura, studeni je utjerao studen u kosti petkom i subotom navečer. Broji se zarada, traže se novi poslovi za sezonu i čeka Advent da bi se opet probudio noćni život.
Stigao Advent, nigdje nikoga. Riva tragikomična s podestom koji glumi pozornicu gdje će se više puta slušati jedan te isti bend. Aj dobro. Get, Pjaca, Matejuška, Šperun – ni pasa. Prokurative i Zvončac kako za koga. Mertojak na rubu grada, kao i prošle godine, liči na prazni lunapark iz loših filmova. Sve je tu, ali nema ljudi.
Pa čovječe, di su svi? Zar ”najluđi grad na svitu” više nema kvalitetan izlazak ili što bi mladi rekli ”program”? Neki su grafiti govorili kako više vole program nego osobe suprotnog spola, da budemo politički korektni. Bacili smo se u potragu. Tražimo neki urbaniji đir.
Do 1 izlazak pa na krafne jer nemaš di
Izašli smo oko 23:30 za razliku od prije mjesec dana kada smo zbog godina i posla tada već morali završiti svoj izlazak. Za mnoge je već tada izlazak bio gotov.
Počinjemo s kultnim "Basketom" koji je okupljalište desetljećima. Proširio se iznutra, ali i izvana pa na ulici ispred puba zna biti i pedesetak ljudi. Prošli petak luđa, a svi pitaju: ”Di posli?”. Sa šanka poručuju: ”U Kocke na Brucošijadu!”, na što smo se dobro nasmijali. Sinoć na bašti nikoga. Unutra je puno, ali nije kao inače, čovjek na čovjeka. Šef Tomo nam je dao da malo prođiramo po Basketu. Svira rock, alternativni đir, od 18. godine do najstarijih. Ljudi koje stilom može svrstati u različite skupine: od haljina i hipsterskih košulja do tuta. Drugačije nego ispred "Vanille", recimo.
Tu smo upoznali pub-kviz ekipu ”Lažne dojave” koja se uz viski, orahovac i šah priprema za izlazak:
- Bili smo na Adventu na Zvončacu jer smo osvojili kupone na kvizu znanja. Zar misliš da smo otišli da ih nismo imali? Nama dvojici je prvi put da smo ovdje u Basketa - rekao nam je 23-godišnji Marko Radovčić.
- Prvi put u Basketa? Ma daj, pa kako to – pitamo.
- Nismo znali za ovo mjesto dok nas prijateljica nije dovela. Prijatelj više voli izaći na večeru, a ni nama nije to loš đir. Idemo na kviz znanja jednom tjedno i bude puno. Organiziraju se diljem grada i gdje god da ideš puno je i dobra je atmosfera. Showtime, Plan B, Mačak, Vertigo – nadodao je 32-godišnji Mensur Duraković.
Uz pivo i "kratku" nastavili smo naš đir i pustili ovu ekipu u širokom rasponu godinu da uživa. Kažu nam kako idu kući jer osim u nečiji stan ne izlaze nigdje.
Nastavljamo đir i dolazimo do prve ”žiže” ljudi. Naravno, ispred ”Mate” i ”Prerade”. Nema više spuštenih prozora i glasnog basa iz nabrijanih "Golfova", "VW pola", "BMW-a", "Audija" i drugih. Samo mirisi krafne i pizza u zraku. Kapuljače na glavi, rukavice na rukama i ćakula s ekipom. Prošla je ponoć, ide se doma.
- Bili smo na Prokurativama na koncertu. Svita onako, bilo je okej. Neplanirano smo izašli pa idemo doma. Kad želimo izać, naručimo stol u ”Fabriquea” i mirni smo. Skupo je. Sad pojest i bižimo ća od ladnoće – kaže nam šarolika ekipa od kapuljača do kaputa i košulja.
Advent uzeo mušterije, u gradu nikoga nije briga za domaće
Nastavljamo put do Flaga. Relativno novootvoren pub znao je biti i nedjeljom pun, a digitalni stol s igricama postao je hit.
- Ma di mi večeras dolaziš kad nema nigdi nikoga. Šta nisi doša u petak kad je bilo full? Ovo su biće na Advent otišli – požalio nam se konobar.
Što jest jest, "Flag" baš kao i "Basket" je poluprazan. Svira glazba, ekipe se druže, ali nema one prave atmosfere puba u kojem se smijanje, urlanje i hektolitri pive i žestokog miješaju s rock and rollom u pozadini koji para uši.
Vidimo tri lijepo sređene cure u svojim tridesetima kako ćakulaju. Ajde bacit ćemo priču, valjda nas neće odbit. Ne da nas nisu odbile, već na pitanje o noćnom životu grada nisu stale kada su krenule:
- Noćni život je 0 i tako od ”korone”. Voljele bi izaći na nešto gdje će svirati glazba uživo i zaplesati. Osim Vanille koja nam nije đir, nemaš di izaći. Liti je grad za turiste, a zimi nas ne šljive. Prije si ima "Quasimodo", "Judino Drvo", "O‘Haru", "Ghetto"... Sad nema ništa. Još je bilo najbolje ka prije kada bi pile piće na zidiću, ušle u klub s 20-30 kuna za jedno piće. Onda upadneš u priču i nikad više piće nismo morale plaćat! Šalimo se, ali sada sve radimo i možemo potrošiti, ali za osobe od 30 do 35 godina nema ništa. "Kuka" je mrtva, mi bi izašle negdi na večeru do 50 eura, sve oko nas burgeri i pizze – govore nam njih tri.
Nakon brze ture viskija i orahovca nastavili smo put. Nažalost, proupustili smo party u Adriatica. Zato kod autobusnog stajališta na Sukoišanskoj vidimo grupicu. U ruci burek i jogurt, pričaju se večerašnji doživljaji, čuje se glazba i oni: "Tko je koliko popija", "ko je s kime završija", "ko je kome reka". Prošlog tjedna smo bili u Adriatica. Klub je podijeljen na dva dijela: kafićki i klupski uz DJ pult. Oko ponoći je bilo ljudi koliko u "Basketa" i "Flaga" ovog vikenda.
"Prije 20 godine su se punkeri i cajkaši šibali, sad su LGBT večeri podijelili subkulture"
Prošla jedna ura. Nigdje nikoga. Idemo put Kocke. Glazba se čuje na kilometar. Nije iz Kocke nego iz garaže kod HRT-a. Otvoren Fiat Punto s nabrijanim zvučnicima, hladnjak pun alkohola, metal na najjače. Oko 20-30 alternativaca se okupilo na jednom mjestu: punkeri, rockeri, raveri, metalci, rastafarijanci...
- Novinar si? Ne volimo novinare! Šta oš vamo – pitao nas je ćelavi momak u spitki i vojnim čizmama.
- Došao sam radit. Iskreno, od ove ekipe nisam očekivao ovakav odgovor. Koji ste đir, šta ima vamo – pitam.
Malo-pomalo ”upadamo u priču”. Momak u čizmama, cargo gaćama, majici s printom benda i jeans jakni s prišivkama benda imena Lino i momak u crnoj spitki, crnoj duksi i isto cargo hlačama koji se predstavio kao Rino počinju mi pričati o ovoj subkulturnoj skupini koja se okuplja ispod Doma desetljećima:
- Ovdje možete naći sve subkulture: punkere, rockere, metalce, ravere, Torcidaše... Za svih smo otvoreni. Više nema tučnjava, znalo ih je biti kada je radio kafić ”Ti-Vi” preko puta. Onda su bile tučnjave cajkaroša i punkera ili punkera međusobno. Prije svako imao svoj kut, sad smo skupa jer nas nema puno. Sad nam susjedi zovu policiju, pretresu nas i to je to. Sad ima određenih tenzija nakon što su krenile "LGBT večeri" u "Kocke". To je onako podijelilo ovu ekipu. Nego što piješ, moraš se zagrijati prije Kocke – pitaju me prije odlaska.
Nakon fotografiranja i čase bijelog vina i "Fante" penjem se na "Dom". Večer je metalaca, tako da samo vidim dugu kosu, prišivke, spitfajerice, vojne čizme. Ali nema mnogo ljudi, kao i vikend prije kada na Domu nije bilo više od 10 ljudi. Uistinu poražavajuće za dio grada koji se zove Dom Mladih.
Ispred "Kocke" limenke i ispijene boce. Moglo bi bit dobro. Prošli tjedan par eura za upad na "St-Art".
- Možete uć, samo nemojte govoriti nikome da ste novinar. To je moja preporuka – kažu na ulazu.
Dobro nećemo. Death metal udara. Nakon par minuta se prilagodim atmosferi. Vrti se glavom, maše kosom, zafrkava i smije. Kod wc-a se osjeti miris jointa. Kod bine pitamo gospodina za sliku makar:
- Evo s leđa ćeš dobit. Za više moraš platit – zezaju se.
Na šanku nam kažu kako je malo ljudi jer je gotov koncert. Nije bila loša večer. Tjedan prije je bilo slično na Split art-u. Nekih 50-tak ljudi. Razočaravajuće opet. Volonteri organizatori zadovoljni. A dobro, moraju biti.
Idemo dalje. Na ulici nigdje nikoga. Kod ”Plana B” izlazi ekipa, pomalo cvrcnuta i kažu nam kako je bila live svirka. Malo starija ekipa, ide se kući i čeka taksi.
Na cajkama puno ka čačkalica, BMW-ovi i taksiji ilegalno okupirali cestu na Gripama
Jedno mjesto je puno da čačkalica ne može stati. A to je ”Moon Bar” na Gripama. O narodnjacima i izlascima na njih ipak drugom prilikom. Izvani nam se čini puna kuća. DJ-evi sviraju, prigušena svijetla, dim, disko atmosfera, cigarete, odsjaj čaša i sinkronizirano pjevanje. Vrte se narodnjaci, ludilo je.
Na ulici kod "Moona" nasred ceste parkirani automobili. Bmw do bmw-a. Ko će njima što reći. Pored njih red taxija, nema im kraja. Cesta od dvije trake po danu je navečer postala preuska za jedan automobil. Taxisti vrebaju priliku.
- Čekam ovdje od 21. Ma loše skroz, neću uhvatit dvi-tri vožnje. Bit ću ovdje do tri i onda ispred Vanille i Velveta oko četiri-pet. Relacije su ovdje gradske. Ako zaradim 50 bit će dobro – govori nam taksist.
Ajde nije ni loše. U to prolaze dvije jedva punoljetne cure u bijelim haljinama i štiklama:
- Predobro nam je! Svaki tjedan smo vamo, pijane smo. Ajmo ludilo! Idemo ća, zima nam je. Ne mogu vjerovat da mi je mater ovdi! - kažu one i brže bolje se vrate unutra.
Na rave partiju ne izdavaju račun i ne vraćaju ostatak novca, "u nos, u nos" na Bačvicama
Nekom drugom prilikom. Na Bačvicama, kao što smo pisali nigdje nikoga. Osim u "Otiuma" gdje je večeras bio party ili ”paka” što bi se reklo.
Ajde da večer zaokružimo i s "programom". Svirala su Tri Kuma: Pusis, Manistra i Tyson. Nisu Škoro, Thompson i Mate Bulić. Splitska ekipa koja je počela sa svirkom, makar koliko ovaj novinar zna, prije par godina s partijima na Prvim vodama i prirodi. Poneseš sa sobom piće, momci opremu i lupaj. Idemo ća vidit koja je ”paka”.
Unutra ide back to back (B2B). DJ-evi se dodaju trakama, beatovima, kickovima... Novi klub ne izgleda loše, prigušena su svijetla, dim ide svako malo, tako da se dobro ni ne vidi. Kažu nam idite na šank, iznenadit ćete se cijenama i ponašanjem osoblja. Ispričali su nam kako je to izgledalo:
- Tri deca pive 4 eura! Ajde može – platim ja s pet eura.
- Hvala. Super nam ide, zar ne vidite – kaže osoblje.
Vidio sam ja zabavu, ali ne i euro koji mi nije vratila kao ni račun za piće, kaže nam partijaner. Tijekom večeri opet isto. Plati on s pet eura, a euro se spremi u džep. I ništa, nastavljaju dalje kao da se ništa nije dogodilo. Anonimni čitatelj nam je i snimio video iznutra.
Vlada tipična party atmosfera. Svatko u svom điru. Ne priča se mnogo, svatko se drži svog kvadrata, povremeno se zviždi ili snima mobitelom što baš i nije poželjno, povremeno grli i ljubi i naravno – pleše bez prestanka. Sunčane naočale na glavi, boca vode i žvakaća guma su neizostavni detalji.
- Top mi je, ali bi 50 eura da za žvaku sada – čujemo kod zahoda.
Zahodi već nisu u dobrom stanju. Netko je već vrata oštetio kao i držač za papir. Šteta. To više govori o onima koji se kao dođu zabaviti u klubove. Pričam i slušam ekipu oko sebe.
- Odlično mi je, baš lipo valja i lipo me valja – kaže nam jedna nasmijana partijanerica.
- Ma ne bi bio tu da mi se ne sviđa. Odlično mi je i što više ovakvih partija – govori nam partijaner koji nas je pitao upaljač.
- Super mi je ovdi, a tebi je posal ludilo - kroz šalu će nam jedna od njih.
Pravila ponašanja na rave-u su jednostavna. Ne ometaj, ne guraj se, budi pristojan i pobrini se da svima bude ugodno. I to je zapravo to. Pleši do jutra, ne zviždi konstantno, ne pitaj puno DJ-a i to je to. Više ljudi za razgovor nismo dobili, osobito kako je večer išla pa je nastupio umor kao i utjecaj alkohola ili nečeg trećeg. Dok hvatamo zrak i đirajemo Bačvicama dobivamo pitanja poput "Imamo li što" ili nam neverbalnim znakovima pokazuju na nosnicu. Sličnu smo scenu imali i u klubu. Vani na zraku momak na mobitelu "crta" (speed ili kokain). Takve se stvari trebaju odvojiti od izlazaka i klupskih đireva jer štete ugledu mjesta gdje se izlazi, ali i čitavoj subkulturi kojom kao pripadaju, rekli su nam večeras Splićani na pitanje o konzumaciji opojnih sredstava.
Oko 4 se atmosfera ugrijala, a kako je izgledalo pogledajte u videu koju nam je poslala anonimna partijanerica.
Na povratku kući nigdje nikoga. Kod Doma glazba još ne staje. Sviraju metalci, sviraju partijaneri. Nema stajanja do jutra.
Možda je na nogama još 50 do 100 budnih. Gdje je nestao čovjek?