Ne znam kako vi, ali mi smo u doba 'ostani doma' sami pekli kruh i ta odgovorna zadaća, budući da je Gospođa bila zaokupljenja kontrolom izvršavanja dječjih školskih obveza, pripade meni, unuku pekara.
No, djed je umro 10 godina prije moga rođenja, obrt nitko u obitelji nije baštinio, a tajne zanata se ne prenose genetski, tako da se mojim kruhovima dogodiše sve moguće 'dječje bolesti'. Prvomu se tijesto nije diglo, te ostade ravan tako da si s njim mogao na plovke – davno zagubljena igra s kamenim pločama – igrati. Drugi se prepekao i bijaše tvrd, toliko tvrd da bi brokve s njima mogao zabijati, a treći ostade nekako blijed, nepečen, te je u uputstvu za upotrebu stajalo: 'Jedite ovo okolo, sredinu preskočite...' Skrušenim licima ukućana moral sam dizao dosjetkom:...