Galebovi nasrnuli na Splićanku! Gotovo kao u poznatom hororu Alfreda Hitchcocka „Ptice”, nekoliko galebova zaletjelo se prema djevojci koja se vraćala iz noćnog izlaska. Leteći su se pokušavali zabijati u nju. Zaradila je pritom i nekoliko udaraca, vjerojatno krilima po glavi. Nakon početne panike koja ju je posve razumljivo uhvatila, zbog čega je počela nekontrolirano vrištati, ipak se nekako snašla pa je glavu branila rukama. Uskočili su zbog vrištanja alarmirani i drugi stanari i prolaznici, pa je bez ozbiljnijih ozljeda ipak nekako uspjela pobjeći prema zgradi.
Sve se dogodilo prije nekoliko dana, posve iznenada, bez da se išta moglo naslutiti, osim što je i prethodnih dana bilo dosta galebova u blizini zgrade u kojoj stanuje na splitskim Plokitama, odnosno u tom cijelom dijelu Splita poznatijem po nazivu Siromašna. Ne može ih nitko tko tu živi ne primijetiti s obzirom na njihov veliki broj. Po svemu sudeći galebovi su pokušavali zaštititi svoje mlade koji su šetali u blizini zgrade u kojoj djevojka stanuje i zabunom su je procijenili kao opasnost za svoj podmladak.
- Bilo je tu negdje oko ponoći, bila sam na piću, vraćala sam se u stan. U blizini zgrade odjednom su se galebovi uskomešali i počeli zabijati u mene. Počela sam vrištati. Mislila sam da će mi oči iskopati! Trčala sam, uletjele su gospođe koje su bile u blizini... - ispričala je djevojka koja je poželjela ostati anonimna. Pretpostavlja kako su štitili svoje mlade, ali naglasila je kako baš ničim nije ugrozila mlade galebove niti im se približavala, samo je prolazila prema zgradi. U strahu od mogućeg ponavljanja napada je u idućim danima čak izlazila s kišobranom. Pokušavala je napad i prijaviti, ali na koncu jednostavno nije znala kome da se uopće obrati.
U blizini zgrade i generalno tom dijelu grada je dosta mladih galebova koji još ne mogu letjeti. Roditelji ih brane od mačaka, ali i ponekog psa kojeg vlasnici ne drže stalno na uzici. Jedan mladi galeb šeta već danima slomljenog krila. Moguće je da je baš njega „mama” željela zaštititi.
Prije desetak dana smo u „Slobodnoj Dalmaciji” baš objavili članak o novoj najezdi galebova u određenim splitskim kvartovima, pogotovo mladim galebovima koji nakon napuštanja gnijezda „bauljaju” ulicama, parkiralištima. U pravilu zbog toga što uglavnom još ne znaju letjeti. Roditelji su pak ili u letu ili obično negdje po krovovima okolnih zgrada gdje su i gnijezda. Tada je kolegica kontaktirala i ornitologa koji je na pitanje o potencijalnoj opasnosti od pojačanje agresije galebova pojasnio:
- Možda se uzbude kada se približite mladima, ali sve je to bezopasno. Ponavljam, najbolje je da mlade jednostavno pustite na miru. Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
Međutim, događaj koji se zbio prije nekoliko dana pokazuje kako se ipak uvijek mora biti na oprezu. Spomenuta djevojka ama baš ničim nije izazivala ptice, pa je ipak napadnuta.Generalno, postaje sve teži suživot ljudi i tih ptica koje su u zadnje vrijeme u gradskom okruženju sve samo ne ono što svevremenska Runjićev/Oliverova balada „Galeb i ja” romantičarski prezentira. U Siromašnoj, ali i na Lokvama i nekim drugim splitskim kvartovima galebova je sve više. Zadnje ljeto-dva bilo ih je nešto malo manje nego prije recimo četiri-pet godina, ali na početku ovog ljeta ima ih - kao turista.
Dosad su najveći problemi bili to što su izmetom ljudima svakodnevno „ukrašavali” automobile, balkone, što su razbacivali smeće po ulicama u potrazi za hranom, ostavljali kosti i drugo smeće po krovovima vozila gdje se nerijetko hrane. Pogotovo su sve to radili prije ugradnje polupodzemnih spremnika otpada. Ispred stambenih zgrada gdje bi se djeca trebala bezbrižno igrati galebovi znaju jesti lešine štakora, ježeve... Čak i još žive štakore. Oni koji nisu slabijeg želuca mogu pogledati i snimku.
- Nevjerojatno je koliko ih ima. Kliktanje galebova budi me svaki dan u tri i po-četiri sata ujutro, poslije više ne mogu zaspat‘ i gotovo. To je više neizdrživo – kazala nam je druga stanovnica Siromašne.
Najteže je vjerojatno stanovnicima na zadnjim ili višim katovima koji su najviše na udaru izmeta tih ptica i buke.
- Stalno su mi na balkonu. Dignem roletu, potjeram ih. Čim spustim roletu, eto ih opet natrag! Pokušavala sam sve napraviti da ih potjeram, stavljala sam žicu, vezala kesice koje se njišu na vjetru, stavljala cd-ove zbog odsjaja... Ništa ne pomaže! – požalila nam se Splićanka s Lokvi.
