U atriju Banovine održana je javna rasprava o u postupku donošenja Plana upravljanja Park-šumom Marjan kroz desetogodišnje razdoblje, najvažnijeg dokumenta koji se bavi splitskim svetim brdom.
Za razliku od nekadašnji, zlatnih vremena splitskih tribina i javnih rasprava kad uoči važnih odluka sazivane u kinima ili kazališnim dvoranama u poslijepodnevnim terminima, ova je zakazana radnog petka u 10 sati - očito kako bi što manje zainteresiranih došlo, bilo ih je pedesetak - za sudjelovanje se trebalo unaprijed prijaviti elektronskom poštom, bilo je određeno da svatko može postaviti samo jedno pitanje, primijetili smo i više zaštitara.
A gotovo sva pitanja, kao i obično kad je Marjan posrijedi, bila su posvećena samo jednoj temi: neriješenim vlasničkim odnosima na južnoj strani Marjana.
Do riječi nisu došli ni sportaši, ni rekreativci, ni biolozi, ni šumari, ni botaničari, pa ni ostali građani kojima je sudbina Marjana na duši. Ni slova o prirodnoj, kulturnoj, povijesnoj, sakralnoj i arheološkoj baštini, kupalištima, prometu, sportskim i rekreativnim stazama i sadržajima, penjačkim stijenama, klupama, rasvjeti, sigurnosti...
Ne, gotovo dva sata slušali smo uvijek iste beskrajne i besplodne svađe i nadmudrivanja Srđana Marinića, gradskog savjetnika za Marjan, Marka Pejnovića, ravnatelja Javne ustanove i dogradonačelnika Bojana Ivoševića s bespravnim graditeljima na Marjanu, vlasnicima zemljišnih čestica i poljoprivrednih površina o jednoj te istoj temi koja zanima samo jednu interesnu skupinu.
I neka ih zanima i neka raspravljaju, imaju puno pravo na to, ali za te bi skupine trebalo jednom i konačno sazvati posebni sastanak; pozvati pravnike, geodete, građevinske inspektore, državne odvjetnike, gradske predstavnike i koga god im drago da se jednom i zasvagda oko svoje stvari kako treba posvađaju. Možda nešto i zaključe.
U suprotnom, kao i ovog petka, u kontaminaciji uvijek istom temom, nije se moglo čuti niti "M" o Marjanu, koji je za veliku većinu građana sasvim nešto drugo od mjesta na kojem će ostvarivati materijalna prava. Za njih, koje zanima Marjan kao oaza sporta, rekreacije, mira, prirode, duhovnosti ili čega god, valja napraviti posebni skup. Jer ovo dvoje jednostavno ne idu skupa niti će ikad ići!
Predstavljanje Plana upravljanja ćemo zaobići, kompletan dokument je na internetskim stranicama Javne ustanove uza upravljanje Park-šumom Marjan, a u kratkim crtama iznio ga je ravnatelj Pejnović.
Rijetko pitanje koje je odudaralo postavio je krajobrazni arhitekt Igor Belamarić primijetivši kako su stručnjaci u mandatu bivše gradske vlasti u projektu "Parkova i nasada" na Marjanu popisali 69 strogo zaštićenih biljnih vrsta a u Planu upravljanja ih je tek 22, dakle dvije trećine manje.
- To istraživanje nije naručila Javna ustanova, mi ćemo napraviti svoj popis na kojem bi se moglo naći i više zaštićenih biljnih vrsta – objasnio je ravnatelj Pejnović.
I to je bilo to što bi se ticalo Marjana, Plana upravljanja i potreba ostalih građana koji nisu vlasnici nečega u park-šumi. Ostala pitanja i odgovori bili su vezani za zoniranje, legalizaciju bespravnih objekata, (ne)mogućnostima poljoprivredne proizvodnje na veliko, držanju kokoša i svinja, prenamjeni zemljišta, nadogradnji šufita, tihoj nacionalizaciji...
Među sudionicima smo primijetili sportaše, predstavnike klubova, prirodoslovce, građane koji su uzalud čekali da se počne pričati o onome što Marjan doista jest. Pogledali su se daleko prije kraja, skupili i otišli kućama.