Ajme, upast ću u nedozvoljeni minus na tekućem, pa onda blokada kartice i dalje kako slijedi: svjetli rezerva na autu, a ja bespomoćan, s punom košarom na blagajni, a kartica, joj bruke, ne prolazi, djeca kreću u školu, a ja nemam 10 kuna da im dam za marendu...
Bila to fobija, noćna mora ili opravdani strah, no - slutim da u tomu nisam usamljen - ta misao me stalno progoni, a protiv nje se nastojim boriti prevencijom - svakog mjeseca prije nego što će mi doći na naplatu računi s kartice s odgodom, prethodno sve izračunavši, odem na banku i na svoj tekući nabacim sve ono što fali i još poneku kunu više. Koje sam, naravno, uzeo s onog računa s odgodom...
S druge, pak, strane Murphyjev zakon - to je ono kad feta kruha s maslom uvijek pada na stranu na kojoj je namazano...