Jedanaest je ujutro. Noge se jedva vuku po suncu koje neumoljivo prži, a temperatura skače preko 35. Stateški se hvata svaki komadić hlada na marjanskoj šetnici od Sjevernih vrata put Bena gdje je zbog ogoljenih borova poprilično sunčano.
Kome bi palo na pamet rekreirat se po ovoj vrućini, pita se kolega Tom Dubravec, a kolega Duje Klarić i moja malenkost odmah prihvaćamo ideju.
Ne zna se ko je luđi, mi ili ti šta trče, ako itko uopće trči jer proteklih dana svima se mili sjediti ispod klime umjesto šetati po zvizdanu. Ali, neki trče, vjerovali ili ne. Nije baš masovno, ali na potezu do Bena sreli smo desetak rekreativaca koji ne odustaju od treninga unatoč vrućinama.
- Imam obveza pa ne mogu ranije. Skoro svaki dan odem do Instituta i nazad. Malo trčim, malo brzo...