Povijesni dan za Hrvatsku ratnu mornaricu bio je 16. siječnja 1996. godine kada je u Jadransko more porinuta prva i jedina podmornica u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Radilo se o maloj diverzantskoj podmornici nazvanoj P-01 Velebit.
Diverzantska podmornica P-01 Velebit bila je hrvatski proizvod, a predstavljala je poboljšanu inačicu podmornice klase Una, kakvih je u razdoblju od 1981. do 1989. izgrađeno šest komada. Razvoj Velebita počeo je za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice još 1985. godine, tada pod nazivom P-914 Soča. Građena je u splitskom brodogradilištu za specijalne objekte, a nakon povlačenja JNA uz Splita, u zimu 1991., ostala je nedovršena i devastirana. Naime, pripadnici JNA s nje su uklonili opremu koja se mogla skinuti, tako da je ostala ogoljena, a sačuvali su je radnici brodogradilišta.
Napokon 1993. godine, odlukom admirala Svete Letice, tadašnjeg zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, Brodarski Institut iz Zagreba je preuzeo redizajniranje i usred rata započeo s ugradnjom novih sustava. Reprojekt se sastojao u ugradnji dizel generatora i novog sustava upravljanja podmornicom. Trup podmornice produljen je za 140 centimetara, čime je dobiven prostor za ugradnju Končarovog dizel generatora i spremnika za gorivo. Na taj način povećana je autonomija plovidbe jer je nakon ugradnje dizel generatora podmornica sama mogla nadopunjavati vlastite akumulatorske baterije kojima se podmornica napajala.
Baterije je koristila zbog toga što elektromotori stvaraju nisku razinu buke što je ključno u zadacima koji su joj bili namijenjeni - diverzantske zadaće, polaganje mina, obavljanje ophodnje i izviđanja, te druge specijalne zadaće. Podmornica nije sudjelovala u borbenim zadaćama iako su tijekom rata postojale neke zamisli za uporabu diverzantskih podmornica u Karinskom moru koje je bilo okupirano do operacije "Oluja".
Podmornica P-01 Velebit je konačno porinuta 16. siječnja 1996., a u rujnu iste godine primljena u flotu Hrvatske ratne mornarice. Ti događaji bili su popraćeni velikom medijskom pažnjom, a kum "Velebita" postao je general Zvonimir Červenko, tada načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njezin prvi zapovjednik bio je Stjepan Korda, a uz šest članova posade podmornica je mogla primiti i četiri diverzanta. Duljina trupa podmornice bila je nešto duža od 21 metra, a sama podmornica je bila podijeljena u tri dijela: pramčani dio, krmeni dio i izlaznu komoru. Bila je predviđena za zarone do 120 metara i plovidbu brzinom od 8 čvorova.
Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje su imale svoju podmornicu, njezina posada iskazala se na dvije vojne vježbe, sve do 2001. godine. Tada je baterijama istekao ciklus trajanja, a nove koje su koštale 10-ak milijuna kuna bile su tadašnjoj hrvatskoj vlasti preskupe.
- Podmornica "Velebit" u klasi malih podmornica jedna je od najboljih na svijetu i ukoliko ćemo se i u budućnosti oslanjati i na svoje potencijale za zaštitu sigurnosti, tada nam je jedna takva podmornica itekako potrebna. Budućnost naših podmorničkih snaga zapravo je politička odluka, no mislim da bi doista bila šteta uništiti bogatu tradiciju hrvatskog podmorničarstva i protupodmorničarstva. Što se tiče mogućnosti izgradnje novih podmornica, mi brodograđevne potencijale imamo, a svi ostali sustavi moraju se kupovati od drugih država - rekao je svojedobno viceadmiral Vid Stipetić.
Podmornica vrijedna pola milijarde kuna prepuštena je zubu vremena i propadanju. Na suhi vez je izvučena 2005. godine, a 2007. donesena je odluka da se podmornica pokuša prodati no traženih 8 milijuna kuna nitko nije ponudio. Tako podmornica i danas, izvana obnovljena, stoji u splitskoj luci Lora kao izložbeni primjerak i podsjetnik na dane kada je "Velebit" čuvao hrvatski Jadran.
Širu priču o našoj prvoj i jednoj podmornici pročitajte OVDJE.