Dva miseca se nisu vidili ni čuli, nisu skupa marendali, čašu vina popili, nisu se zafrkavali, nisu zurku obukli ni crveni pas oko trbuja stavili. Maske su nosili, ruke su prali, mučali su ka i svi, u tinele se zavukli - prid napadima koronavirusa. Onda smo ih jednoga sunčanoga dana prid Svetoga Duju izvukli na svitlo Peristila. Nije ih tribalo nagovarat, nije in tribalo davat intonaciju, provavat, ni zagrijavat se... Zaželili su se priko svake mire. Malo su se nakašljali, pa za dobrojutro najprije pozdravili Split: “Jemaš izgled pravog raja!”
A onda u savršenome akordu ka mladi grdelini izlegli onu starovinsku: “Oooj Meeeerjaneee, Meeeerjaaaaneee, ča baaarjak ne viiiijeeeš.... ma oool si prizloovooojan, ol teee voooja niiiijeee...”
Poslin dugih dana muka i mučanja...