Kad se bratska srca slože i krv se više od sto puta dati može - taj slogan najbolje pristaje braći Silviju i Mariju Markoviću iz Postira.
Taj je brački dvojac do sada ukupno darovao 220 doza krvi, što čini stotinu litara "životne" tekućine. I na tome neće stati.
Tko zna kolikom broju ljudi je njihova krv pomogla da ozdrave, učine život boljim ili ostanu na ovom svijetu. Liječnici kažu kako jedna doza krvi može spasiti i tri života. Obojica imaju krvnu grupu A plus.
Sve je počelo kada je stariji brat Silvije (53) prvi put prije 32 godine darovao krv.
- Dobro se sjećam tog događaja. Bilo je to 18. veljače 1992. godine i to je bila prva akcija dobrovoljnog darivanja krvi u povijesti Postira.
Sve se događalo u ratnim okolnostima, u vrijeme kada je domovinu trebalo obraniti, a potrebe za krvlju su bile velike. Do tada nije bilo organiziranih akcija niti je u našemu mjestu djelovao klub dobrovoljnih darovatelja krvi.
Od tada se sve promijenilo i broj darovatelja se neprestano širio - kaže Silvije Marković koji je "dozu života" dao 112 puta, a u dva mandata, ukupno osam godina, bio je i predsjednik lokalnog kluba DDK, čime je na toj dužnosti naslijedio legendarnog Antu Tonija Antunovića, mjesnog brijača, koji je mnoge zarazio svojom ljubavlju i osobnim primjerom.
Kada je prvi put dao krv Silvije nije osjetio nikakve tegobe pa je nastavio i dalje redovito sudjelovati u svim akcijama koje je klub organizirao. Od kada je počeo poklanjati krv, a to je više od 30 godina, zdrav je, kako tvrdi, kao dren.
U međuvremenu se u Postirima darivanje krvi toliko rasplamsalo da ima desetak onih koji pripadaju "klubu 100".
- Ako redovito daješ krv, to ti je najbolja potvrda da je organizam zdrav. Krv poklanjam jer mi to pričinjava zadovoljstvo i nikada me na to nitko nije trebao nagovarati niti uvjeravati - ističe Marković, električar u tvornici "Sardina", te dodaje kako tvrtka ima puno razumijevanja za davatelje krvi.
Pohvalit će se kako je postirski klub po broju prikupljenih doza krvi u odnosu na broj stanovnika u tom otočnom mjestu na samom vrhu u Hrvatskoj. Tu će, smatra naš sugovornik, i ostati jer je sve više mladih koji se priključuju velikoj obitelji humanosti.
Mario je mlađi od svog brata tri godine, tri mjeseca i jedan dan, a do sada je krv poklonio 108 puta. Krv je prvi put dao u siječnju 1993., tijekom služenja vojnog roka u Sinju. Bilo je to u vrijeme vojnih akcija kada su oslobođene Peruča i Maslenica, kaže mlađi brat i dodaje:
- U tim akcijama bilo je ranjenih pa je krv bila prijeko potrebna. O tome smo obaviješteni u vojarni i ni trenutka nisam promišljao već sam se dobrovoljno prijavio kao darovatelj krvi - prisjetio se Marković mlađi vremena kada je prvi put ispružio ruku i poklonio tekućinu koja se ničim ne može zamijeniti.
Mario je dvaput dao krv kao vojnik, a kada se vratio svojoj kući u Postirima, svi njegovi prijatelji već su bili dobrovoljni darovatelji krvi kroz novoutemeljeni klub. Mario im se priključio i od tada su nerazdvojni.
- Mi smo ekipa od zajedničkog druženja, maloga baluna, kartanja, komina… - veli Marković, konobar u restoranu hotela "Pastura" i otac trojice sinova od kojih najstariji ima 13 godina i vjeruje kako će i oni njegovim stopama.
Za braću Marković nema većeg zadovoljstva od saznanja da svojom plemenitom gestom pomažu drugim osobama. Kažu kako će krv poklanjati dokle god budu mogli.
Za njihovo stoto darivanje mjesni klub ih je nagradio zlatnim prstenom. Dobrovoljni darovatelji krvi djeluju prema načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, solidarnosti i besplatnosti i to je ono što ih krasi. To najbolje potvrđuje i njihov moto "Dar života u vašoj je kapi".
- Želja nam je da ukupno krv poklonimo tristo puta. Tada nitko sretniji od nas ne bi bio - zaključuju Markovići.