Bit će ovo jedna u nizu priča o zdravstvu ali – koga češe taj se svrbi, pa tako ovih ljetnih dana kad otoci i priobalje nabujaju “stanovnicima” koji se na planu zdravstvene zaštite nužno pribrajaju stanovništvu, odasvud sa šibenskih otoka stižu vapaji: nemamo više doktora kako smo imali, nemamo sestru danonoćno jer putuje.
Uostalom, i nije, niti može svaka otočna sestra biti u permanentnom dežurstvu ili pripravnosti, a jasno je da to jest čim na otoku i stanuje. Sretnim se može smatrati otok koji ima i stan za sestru. Dočim, to permanentno dežurstvo sestrama nije plaćeno. One se, valjda, ne bi trebale javljati na telefon izvan radnog vremena no svaka će reći: pa kako ću to napraviti?
Kako danju, tako i noću.
Svi, odreda, u malim otočnim ambulantama žale se...