- Sramota, sramota, sramota! Samo ta jedna riječ je dovoljna da okarakterizira nas Hrvate. Kako će netko drugi čuvati našu zemlju ako se mi sami ne brinemo, već je i uništavamo!
Ovo smeće je naše, nitko drugi nije kriv! Samo mi! – mašući rukama i lijevo i desno, pokazujući nam brdo otpada, divlji deponij koji je “narastao” u srcu zelene poljoprivredne površine, nekoliko kilometara od Supetra, kilometar i pol gore u brdu, od mora, bujicom riječi, bolje reći prozivki, dočekao nas je naš domaćin.
Vodič je on naš, na područje Plate, katastarska oznaka je Splitska, dio grada Supetra. To je među maslinicima, voćnjacima i vinogradima, gore od mora put Škripa, pa makadamskim putem desno, gdje sada obitava – smeće.
- Radi se o dvije kave, iz kojih se vadio kamen od...