Trebala je to biti bajka. Jedna od onih o kojima se govori i na televiziji. Pred Božić. Kad su sve priče lijepe. Kad pomažemo jedni drugima. Kad sviraju pjesme. Ditirambi. Kad smo ljudi.
Eugen Purgarić u toj je umalo bajci bio glavni lik. Uputio se iz Zagreba, a odakle bi drugo s takvim prezimenom, i stigao na Lastovo - da, na Lastovo, na kraj poznatoga nam svijeta - da bi otamo prvih dana samo razglednice slao. E, lijepo mu je, e, divno mu je, e, da samo vidite kakva je na Lastovu klima, a tek ljudi, ma šta ljudi, ljudine, to se opisati ne može.
I sve je tako Eugen Purgarić s Lastova pisao kad je na Lastovo stigao, dok ga Lastovo nije sustiglo. Sad, da ne duljimo, piše nešto drukčije. E, grozno mu je, e, užasno, e, da samo vidite kakvih sve ljudi na Lastovu ima, ma šta...