U parku na Petrićevu u Podstrani otkriven je kip dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, rad akademskoga kipara Ivana Kujundžića, podrijetlom iz Ivanbegovine.
Ivanbegovina je naselje u općini Podbablje, a pripada crkvenoj župi svete Ane – Imotska Poljica i u njemu živi pleme Kujundžića. Kako je Podstrana dio Donjih Poljica, odnosno, nekad slavne Poljičke knežije, tako je kipar simbolički povezao svoju župu Poljica s Poljicima, koja su u hrvatskoj povijesti poznata kao ogledni uzor seljačke republike građene na poštovanom Poljičkom statutu.
Stranački skup
Istaknuo je to u svojem kratkom govoru i autor Ivan Kujundžić, ističući kako je dugo proučavao lik i djelo dr. Tuđmana, te se u njegovu figuraciju upustio sa željom da napravi državnika bliska puku, baš tu na tvrdim temeljima Poljičke republike, čiji tisućljetni statut čuva i danas identitet Hrvata na ovim našim prostorima.
– Ovdje na platou podno kamenih litica Mosora, iznad modrog i sinjeg mora, želio sam modelirati kip utemeljitelju moderne države Hrvatske, koji će trajno stajati kao spomenik domovini!
Želio sam u jednom – Franju Tuđmana kao znanstvenika i državnika, sva u pokretu, koji se u kontemplaciji podno tvrdoga kamena nad morem divi ljepoti domovine nam Hrvatske.
Onako pupačićevski: “... i gledam more i gledam more zlato, I gledam more gdje se k meni penje, I dobro jutro kažem more zlato, I dobro jutro more more kaže, I zagrli me more oko vrata...”, poručio je u govoru akademski kipar.
Kujundžić je svoje dvije minute, koliko mu je na kraju dano da govori na otkrivanju svoga djela, iskoristio maksimalno, doslovno protrčavši kroz pripravljeni tekst, ispričavši se nazočnima jer je protokol tako tražio “da bude kratak” i morao je zbog uglednih gostiju – koji su, naravno, najprije kasnili pola sata, a poslije toga su išli i do Šibenika – doslovno pregristi jezik. A izgledalo je kao da je i te dvije minute jedva dobio.
Jer Tuđmanov kip u Donja Poljica došao je otkriti premijer Andrej Plenković, s još dvojicom ministara, ujedno i potpredsjednika Vlade, Tomom Medvedom i Brankom Bačićem, a kako je u Podstrani na vlasti HDZ, onda je, naravno, cijeli happening upriličen i kao svojevrsni stranački skup jer, zna se, superizborna godina tek što nije pokucala na vrata.
Zasluge za podizanje ovoga kipa pripadaju općinskoj vlasti, koja je raspisala anonimni natječaj na kojem je pobijedio Kujundžićev rad i zato je bilo logično da, zajedno s premijerom, načelnik Podstrane Mijo Dropuljić otkrije kip. Načelnik je prvi i govorio, pet, šest minuta, u prigodnom programu začinjenim s nekoliko glazbenih numera. Pozdravio je sve, naravno i autora, i zahvalio svima na dolasku. Onda je riječ, dvije, pet, šest minuta, onako narodski, izrekao župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Čestitao je od srca Kujundžiću. Zadnji je, pet, šest minuta, govorio premijer Plenković, pozdravio je i pohvalio Ivana Kujundžića na početku i na kraju govora.
Spomenik je uz kratku molitvu za pokojnog prvog hrvatskog predsjednika, čiji je spomendan smrti 10. prosinca, blagoslovio don Mario Matković, župnik iz Žrnovnice.
E, da, ničim izazvan, govorio je i Ante Sanader, potpredsjednik Sabora, sedam, osam minuta. Ne da nije pozdravio, nego nijednom riječju nije niti spomenuo autora. Tako to ide kad se susretnu politika i umjetnost, ova potonja potone u sjenu političke kaste koja umisli da je njoj sve dopušteno.
’Liva od od srca’
Za kraj, nekoliko misli književnice i likovne kritičarke Lilijane Domić, koja je trebala govoriti na otkrivanju kipa, ali tko bi izdržao još dvije minute kulturnog izričaja: “U sveobuhvatnom realizmu Kujundžićeve figure/skulpture pronalazimo ono nešto – od antičke tradicije… Da, suvremeni državnik u suvremenom odijelu, ali odjeća ne sakriva kontrapost ljepote tijela... Potom ispružena ruka koja slijedi misao podsjetit će nas na ruku slavnog antičkog pobjednika Gaja Julija Cezara Augusta… Ali tu valja čitati i ikonografske simboličke detalje: Julije Cezar August ispružio je desnu ruku – u Kujundžićevoga Tuđmana ispružena je; ‘liva od od srca’, dok u desnoj ruci, uz bok drži Ustav Republike Hrvatske. Jednostavno, izražajno, a opet gotovo klasično... Jedan od najljepših hrvatskih krajolika (a svi su lijepi) suvremenog državnika Franju Tuđmana prihvaća kao antičkog junaka i kao suvremenoga nacionalnog junaka. Markantan, dinamičan lik klasične/klasicističke impostacije, na pozadini kamenitih visova, pred morem… a more se… penje, i šapće…
Lijepa je i inteligentna zamisao Ivana Kujundžića da baš na ovom mjestu, vizirajući krajolik ‘umetne’ figuru koja će već u zamisli obilježiti pejzaž sav od simbola kamena i mora.”
Zlobnici su primijetili kako Tuđman s ispruženom rukom izgleda kao da snima selfie, no zacijelo će se uz spomenik pokraj Jadranske magistrale zaustavljati i mnogi turisti i slikati se za uspomenu na Hrvatsku.