Kad neka biljka nije "mainstream" to kod nas znači dvije stvari: prvo, još uvijek se može naći u izvornom, u pravilu ukusnijem i zdravijem obliku, i drugo, za nju postoji pravo izobilje naziva, najčešće uhu vrlo neobičnih. Čingulin, čičindra, čičindarica, cicindra, čičimak, i žižulja nazivi su za biljku koju neki zovu i žižula, dok će je svaki stručni poznavatelj porodice biljaka lako prepoznati po nazivu crvena kineska datulja i po latinskom imenu Zizyphus jujuba.
Premda još ima onih kojima je ovaj plod nepoznanica, posljednjih se godina o čičindri, žižuli ili ziziphus jujubi nešto češće piše, nažalost najčešće zbog toga što je postala jako skupa, no povremeno se spominje i zbog nešto poželjnijih karakteristika - primjerice zbog svog iznimnog sastava zahvaljujući kojem je prava mala riznica zdravlja: pripisuju joj se moćna svojstva poput suzbijanja anksioznosti, liječenja nesanice, poticanja apetita...
U čičimaku, žižuli ili cicindri uživa se najčešće onako izravno, grickajući jedan po jedan plod, no neki od nje vole napraviti i vrlo ukusnu, a navodno i ljekovitu rakiju. Tehnički, ovo uopće nije rakija nego liker, no nemoj o cjepidlačiti: nabavite sve potrebne sastojke i idemo na posao...
Rakija od čičimaka ili žižula
Sastojci:
500 g zrelih žižula
500 ml lozovače
1 neprskani limun
2 žlice šećera
Priprema:
Žižule operite pa svaku zarežite s obje strane te ubacite u veliku staklenku od litre. Kad ste ih sve stavili u teglu, dolijte rakiju, ubacite šećer (neće vam uopće trebati ako su jako zrele) i žuti dio kore limuna (skinite je uz pomoć gulilice za krumpire).
Pklopite staklenku i ostavite je da stoji tri tjdna, povremeno protresite. Procijedite i pretočite u bočice. Žiule možete pojesti.