stdClass Object
(
[id] => 29919
[title] => Mislav Pasini: Hrvatska stvarnost nadilazi horor priče
[alias] => mislav-pasini-hrvatska-stvarnost-nadilazi-horor-price
[catid] => 296
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
| Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt |
| piše marko njegić |
 |
| Nekad je bolje ne znati tko vas čita... / Joško ŠUPIĆ / CROPIX |
Tek šačica pisaca piše romane onako kako bi netko režirao filmove. Splićanin
Mislav Pasini spada u tu grupicu. Pasini, doduše, kaže kako mu se pred očima ne vrte scene iz nekih hororaca, ali zato jasno vidi ono što piše. Kad radi, on je i scenarist i redatelj, a prsti kojima lupa po tipkovnici njegova su kamera. Nakon “Blackouta” i “Mrtve straže”, Pasnijeva kamera “snimila” je “Sumrak razbijenog uma”, njegov treći roman trilerske strave s potencijalno najvećim kultnim statusom među čitateljima.
“Sumrak razbijenog uma” oslanja se na postmodernu metatekstualnost u smislu da se poigravate s čitateljima i žanrom općenito, ali i sobom - glavni je lik isto horor pisac, Mark Morrison, čiju su knjigu greškom objavili napola.
- Zanimljivo pitanje. Istina je da sam se poigravao sa žanrom, pa tako i s čitateljem. Hororu sam oduvijek pristupao s ironijom. Bez nje horor nema poruku i previše nalikuje svijetu u kojem živimo, a za mene je žanr ipak jedna vrsta bijega u drugi svijet, ne toliko nasilan kao ovaj stvarni koji nas okružuje. “Sumrak razbijenog uma” otpočetka sam vidio kao poigravanje sa samim sobom, a razlika u usporedbi s mojim prethodnim knjigama jest u tome što se ovog puta malo više naslanjam na psihološki triler. Sama ironija priče tim je veća što je moj “Blackout” pogreškom izdavača bio objavljen polovično. Ali, to nije bilo glavno polazište pisanja. Puno se stvari tu posložilo i moj je instinkt nanovo proradio.
U knjizi jedan od likova kaže piscu da “svatko tko piše horore, od nečega bježi”. Od čega bježi Mislav Pasini dok sam u svoja četiri zida vanjskom svijetu pokušava “prodati” svoje košmare?
- Sve počinje onog trenutka kada ostajem sam. Znate već, kad se ugase svjetla, odu prijatelji, a u tami gori samo ona mala sobna lampa. Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Nešto je danas jako čudno u zraku. Poznajem puno ljudi koje progone demoni samoće. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt. Muškarci su na jednoj strani, cure na drugoj, a što ostaje u sredini?! Ovo je vrijeme samotnjaka. To je ono što me pokreće i ne da mira. Nedavno mi je jedan poznanik, nakon što je pročitao moje knjige, rekao da bi, kad bi se iz njih uklonio žanrovski element, one bile nekakve ljubavne priče, u kojima se likovi bore za vlastitu egzistenciju u okrutnom društvu. Nekako sam se složio s njim. No, opet, sam ne bježim od nekih posebnih strahova. Prije bih rekao da stojim sa strane i ježim se nad viđenim. Tu i nastaje spisateljski nagon.
Znači, druženje s vlastitim demonima tjera Vas na pisanje?
- Demoni? To je teško odgovoriti. Ovo što ja imam u sebi valjda je ono nešto s čime se trebaš roditi. Demoni su stvar kolektivne svijesti, proizvod društva u kojem živimo. Prije par godina sanjao sam jako čudan san. Nalazio sam se u jedrenjaku koji je tonuo na morsko dno. Izlaz na palubu priječila mi je ogromna hobotnica, dok mi je voda bolno ispunjavala pluća. I u tom snu odjednom sam se našao na obali odakle me je promatrao neki čovjek, koji me je dozvao po imenu i zapitao zašto se bojim dubina kada cijelo vrijeme stojim u plićaku. I to je bila istina! Jedrenjaka odjednom nije bilo, a ja se jesam nalazio u plićaku. To je nekakva projekcija unutarnjih strahova koje pojedincu nameće društvo. Sve skupa samo potvrda noćnih mora koje nameće kolektivna svijest. Kad bi se svatko okrenuo sebi i slušao vlastito srce, vjerujem da svijet ne bi bio ovakav. To bi i bio cilj ovakve literature. Pravim pitanjima gađati u cilj mete!
Horor filmovi su na vrhuncu. Kakvo je stanje u svjetskoj horor literaturi? Jesu li se King i Baker potrošili?
King se danas pretvorio u pravog američkog pripovjedača koji kao da sjedi pokraj vatre i ima potrebu i dalje pričati, premda mu je “vrelo mladosti” prilično presušilo. Ipak, još uvijek volim zaviriti između korica njegovih novih knjiga. Što se tiče Barkera, malo sam razočaran. On se gubio u žanrovima, da bi se sada vratio hororu, ali pojelo ga je vrijeme.
Stephen King i Clive Barker znali su zapaliti travu prije negoli bi počeli pisati stravu. Na čemu ste vi, rekli bi Jinxi?
- Ne pušim, bavim se sportom. Na čemu sam? Pa, svatko ima mračnu stranu. Ja sam svoje tame svjestan i koristim je na dobar način, poput osobnog psiho-egzorcizma.
Pisac u “Sumraku razbijenog uma” ima bliske susrete prve vrste s fanovima jer ga “čitaju razni geekovi”. Jeste li i sami doživjeli nešto slično?
- Ovo je mala zemlja s malim tržištem da bi žanr imao takav uspjeh da vam fanovi prilaze sa svih strana. No, to i nije tako loše. Nekad je bolje ne znati tko vas čita. Premda, osobno sam jako zadovoljan jer su se moje knjige svidjele ljudima koji a priori odbacuju žanr. A kada na ovako malom tržištu iziđete iz žanrovskih okova, to je jako dobro. Što se šire od toga događa, ne znam, a i ne zanima me. Iako jesam žanrovski pisac, naše SF konvencije redovito zaobilazim. Nisam tip koji bi se dobro osjećao među “geekovima” odjevenim u likove iz “Star Treka” i slično.
Dežurni moralizatori tvrde da bi autore horora trebalo strpati u ludnicu pitajući se - kao i vi u knjizi - “kakva je to osoba koja može iz strane u stranu opisivati smrt, a da pritom ne osjeća nimalo grižnje savjesti, pa makar bila riječ o fikciji”. Osjećate li Vi grižnju savjesti? Možda zato radnju ne stavljate u Hrvatsku?
- Ne osjećam grižnju savjesti prema svojim likovima, ako se na to misli. Horor je baš ono što sam malo prije rekao. Horor s primjesama trilera tim i više jer upućuje na ono što u društvu ne valja. Ona Hamletova, da je nešto trulo u državi Danskoj, odavno je univerzalno usvojena i potvrđena. Ja ne lišavam života samo svoje likove. Osnova mi je uništiti društvo iz kojih su potekli, ali, naravno, samo fiktivno. Nije stvar u tome da bi se pisce horora trebalo smjestiti u instituciju. Ima puno drugih kojima je tamo mjesto. Zdravi su unutra, a bolesni su vani, kako je u svojim knjigama primijetio Paulo Coelho. Inače, već duže vrijeme razmišljam o romanu koji ću u potpunosti smjestiti u naše podneblje. Treba mi još vremena da posložim misli i ideje.
 |
Koliko je hrvatska stvarnost strašnija od horora?
Na to pitanje bi vam svatko kao iz topa odgovorio - prestrašna. I nadilazi bilo kakvu horor priču.
Jednom ste izjavili kako biste, da možete birati, voljeli da neki od vaših romana ekranizira Matanić. Stojite li još pri tome? I hoće li više netko snimiti u Hrvatskoj pravi horor film?
- Ma da, i dalje stojim pri tome. Kad bih mogao birati, opet bih prstom upro na Matanića. Čini mi se da je pripovijetka “Promatračnica na vrhu brda” iz moje druge knjige “Mrtva straža” i te kako pogodna za ekraniziranje. Radnja je smještena na našem terenu, a i ulazi u psihologiju otočnog stanovništva. Što se tiče potpitanja, pojma nemam. To ne ovisi o piscima, nego o producentima. Naravno, nadam se da će i za to doći vrijeme, ali ja sam još uvijek skeptičan. Premda, nažalost, naša bi zemlja u zadnje vrijeme odgovarala jednom metaforičkom horor filmu. Ovdje bi se sigurno dobro snašao jedan George A. Romero sa svojim živim mrtvacima.
Smatrate li da bi Vas, da živite u Americi, netko već ekranizirao?
- Ne želim ispasti neskroman, ali apsolutno mislim da bi. Dobivam mailove s nekoliko strana, svi me uvjeravaju kako je vrijeme da nešto pokušam vani. Jednostavno, naš je mentalitet takav da sve ono što je žanrovskog karaktera kod nas prolazi očito nezapaženo. Čita se i guta se ono što je poželjno u okviru datih pet minuta. Mi smo zemlja “Big Brothera”. Fast food kod nas ima višestruko značenje, nažalost.
Može li “Sumrak razbijenog uma” dosegnuti nakladu jedne “Gole istine” prsate starlete Nives Celzijus?
- Kod nas je čisti horor teško prodati. Čak i kada ima skrivenu metaforičnost. Mislim da će kod nas jedna Nives Celzijus uvijek biti čitanija od bilo kojeg drugog književnog roda. Narod voli zabadati nos u tuđi život, pogotovo ako je skandalozan, ekscesan, a uz to ga autor ili autorica sam(a) izlaže u javnosti. Roman “Sumrak razbijenog uma” neće nikada dosegnuti takvu tiražu i toga sam dobro svjestan. Prvo, to je žanrovski roman, a drugo, ja sam muško, pa već samim time nemam dobre sise. To je već veliki minus u pokušaju privlačenja pozornosti na sebe (smijeh).
Jeste li već dogovorili idući sastanak sa svojom mračnom stranom?
Zasada samo radim nekakve skice. Pokušavam si predočiti likove potrebne za radnju koju ću smjestiti kod nas. Po danu o tome tu i tamo razmišljam, a onda stvar ostavim po strani, jer novi je roman tek izašao, i još sam uvijek pod dojmom. Ali, zato kada padne noć, vrag mi ne da mira. Znam se iza ponoći dizati i u notes zapisivati nove ideje. Radim instinktivno. Tako je najbolje...
‘Davljenje’ djece
Kako se u pisanje strave i užasa uklapa vaš stalni posao profesora hrvatskog? Odnosno, da citiram(o) Hrvaticu Jelenu, veliku ljubav Marka Morrisona iz knjige - što bi jedan horor pisac mogao naučiti djecu, kako udaviti bližnjega svoga?
- (smijeh) To je čisto ironično pitanje kao i odgovor. To bi svatko upitao kada čuje da netko tko piše ovu vrstu literature i pritom radi u školi. Poigravam se sa samim sobom, kao i sa svijetom u kojem su se vrijednosti odavno poremetile. Ali, bez obzira na to, glava mi je još uvijek na ramenima, pa znam procijeniti stvari.
“Davite” li vi svoje učenike?
Da, kad god je lektira u pitanju (smijeh).
|
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => SPLITSKI PISAC HORORA KOJI JE UPRAVO IZDAO SVOJ TREĆI ROMAN “SUMRAK RAZBIJENOG UMA”
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2008-11-22 17:02:46
[created_by] => 39
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2008-11-22 17:34:44
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2008-11-23 11:43:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 4289
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 296
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije o modi i ljepoti.
[menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, stil, moda, ljepota
[secure] => 0
[page_title] => Stil
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2008/11/23/Nedjeljna/PASINI00.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "350x250"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 296
[name] => Stil
[alias] => stil
[description] =>
[parent] => 260
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 2
[params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38621327 Threads: 4 Questions: 7112989470 Slow queries: 3305516
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 608746758
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 46
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /sd-plus/stil
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 376
[name] => Arhiva
[alias] => arhiva
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /arhiva
)
)
[link] => /sd-plus/stil/mislav-pasini-hrvatska-stvarnost-nadilazi-horor-price-29919
[printLink] => /sd-plus/stil/mislav-pasini-hrvatska-stvarnost-nadilazi-horor-price-29919?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 33411
[name] => MislavPasini
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => mislavpasini
[link] => /tag/mislavpasini
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[Subtitle] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => SPLITSKI PISAC HORORA KOJI JE UPRAVO IZDAO SVOJ TREĆI ROMAN “SUMRAK RAZBIJENOG UMA”
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Mislav Pasini: Hrvatska stvarnost nadilazi horor priče
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-17-11-40-46-39
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2008/11/23/Nedjeljna/PASINI00.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2008/11/23/Nedjeljna/PASINI00.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
| Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt |
| piše marko njegić |
|
| Nekad je bolje ne znati tko vas čita... / Joško ŠUPIĆ / CROPIX |
Tek šačica pisaca piše romane onako kako bi netko režirao filmove. Splićanin
Mislav Pasini spada u tu grupicu. Pasini, doduše, kaže kako mu se pred očima ne vrte scene iz nekih hororaca, ali zato jasno vidi ono što piše. Kad radi, on je i scenarist i redatelj, a prsti kojima lupa po tipkovnici njegova su kamera. Nakon “Blackouta” i “Mrtve straže”, Pasnijeva kamera “snimila” je “Sumrak razbijenog uma”, njegov treći roman trilerske strave s potencijalno najvećim kultnim statusom među čitateljima.
“Sumrak razbijenog uma” oslanja se na postmodernu metatekstualnost u smislu da se poigravate s čitateljima i žanrom općenito, ali i sobom - glavni je lik isto horor pisac, Mark Morrison, čiju su knjigu greškom objavili napola.
- Zanimljivo pitanje. Istina je da sam se poigravao sa žanrom, pa tako i s čitateljem. Hororu sam oduvijek pristupao s ironijom. Bez nje horor nema poruku i previše nalikuje svijetu u kojem živimo, a za mene je žanr ipak jedna vrsta bijega u drugi svijet, ne toliko nasilan kao ovaj stvarni koji nas okružuje. “Sumrak razbijenog uma” otpočetka sam vidio kao poigravanje sa samim sobom, a razlika u usporedbi s mojim prethodnim knjigama jest u tome što se ovog puta malo više naslanjam na psihološki triler. Sama ironija priče tim je veća što je moj “Blackout” pogreškom izdavača bio objavljen polovično. Ali, to nije bilo glavno polazište pisanja. Puno se stvari tu posložilo i moj je instinkt nanovo proradio.
U knjizi jedan od likova kaže piscu da “svatko tko piše horore, od nečega bježi”. Od čega bježi Mislav Pasini dok sam u svoja četiri zida vanjskom svijetu pokušava “prodati” svoje košmare?
- Sve počinje onog trenutka kada ostajem sam. Znate već, kad se ugase svjetla, odu prijatelji, a u tami gori samo ona mala sobna lampa. Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Nešto je danas jako čudno u zraku. Poznajem puno ljudi koje progone demoni samoće. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt. Muškarci su na jednoj strani, cure na drugoj, a što ostaje u sredini?! Ovo je vrijeme samotnjaka. To je ono što me pokreće i ne da mira. Nedavno mi je jedan poznanik, nakon što je pročitao moje knjige, rekao da bi, kad bi se iz njih uklonio žanrovski element, one bile nekakve ljubavne priče, u kojima se likovi bore za vlastitu egzistenciju u okrutnom društvu. Nekako sam se složio s njim. No, opet, sam ne bježim od nekih posebnih strahova. Prije bih rekao da stojim sa strane i ježim se nad viđenim. Tu i nastaje spisateljski nagon.
Znači, druženje s vlastitim demonima tjera Vas na pisanje?
- Demoni? To je teško odgovoriti. Ovo što ja imam u sebi valjda je ono nešto s čime se trebaš roditi. Demoni su stvar kolektivne svijesti, proizvod društva u kojem živimo. Prije par godina sanjao sam jako čudan san. Nalazio sam se u jedrenjaku koji je tonuo na morsko dno. Izlaz na palubu priječila mi je ogromna hobotnica, dok mi je voda bolno ispunjavala pluća. I u tom snu odjednom sam se našao na obali odakle me je promatrao neki čovjek, koji me je dozvao po imenu i zapitao zašto se bojim dubina kada cijelo vrijeme stojim u plićaku. I to je bila istina! Jedrenjaka odjednom nije bilo, a ja se jesam nalazio u plićaku. To je nekakva projekcija unutarnjih strahova koje pojedincu nameće društvo. Sve skupa samo potvrda noćnih mora koje nameće kolektivna svijest. Kad bi se svatko okrenuo sebi i slušao vlastito srce, vjerujem da svijet ne bi bio ovakav. To bi i bio cilj ovakve literature. Pravim pitanjima gađati u cilj mete!
Horor filmovi su na vrhuncu. Kakvo je stanje u svjetskoj horor literaturi? Jesu li se King i Baker potrošili?
King se danas pretvorio u pravog američkog pripovjedača koji kao da sjedi pokraj vatre i ima potrebu i dalje pričati, premda mu je “vrelo mladosti” prilično presušilo. Ipak, još uvijek volim zaviriti između korica njegovih novih knjiga. Što se tiče Barkera, malo sam razočaran. On se gubio u žanrovima, da bi se sada vratio hororu, ali pojelo ga je vrijeme.
Stephen King i Clive Barker znali su zapaliti travu prije negoli bi počeli pisati stravu. Na čemu ste vi, rekli bi Jinxi?
- Ne pušim, bavim se sportom. Na čemu sam? Pa, svatko ima mračnu stranu. Ja sam svoje tame svjestan i koristim je na dobar način, poput osobnog psiho-egzorcizma.
Pisac u “Sumraku razbijenog uma” ima bliske susrete prve vrste s fanovima jer ga “čitaju razni geekovi”. Jeste li i sami doživjeli nešto slično?
- Ovo je mala zemlja s malim tržištem da bi žanr imao takav uspjeh da vam fanovi prilaze sa svih strana. No, to i nije tako loše. Nekad je bolje ne znati tko vas čita. Premda, osobno sam jako zadovoljan jer su se moje knjige svidjele ljudima koji a priori odbacuju žanr. A kada na ovako malom tržištu iziđete iz žanrovskih okova, to je jako dobro. Što se šire od toga događa, ne znam, a i ne zanima me. Iako jesam žanrovski pisac, naše SF konvencije redovito zaobilazim. Nisam tip koji bi se dobro osjećao među “geekovima” odjevenim u likove iz “Star Treka” i slično.
Dežurni moralizatori tvrde da bi autore horora trebalo strpati u ludnicu pitajući se - kao i vi u knjizi - “kakva je to osoba koja može iz strane u stranu opisivati smrt, a da pritom ne osjeća nimalo grižnje savjesti, pa makar bila riječ o fikciji”. Osjećate li Vi grižnju savjesti? Možda zato radnju ne stavljate u Hrvatsku?
- Ne osjećam grižnju savjesti prema svojim likovima, ako se na to misli. Horor je baš ono što sam malo prije rekao. Horor s primjesama trilera tim i više jer upućuje na ono što u društvu ne valja. Ona Hamletova, da je nešto trulo u državi Danskoj, odavno je univerzalno usvojena i potvrđena. Ja ne lišavam života samo svoje likove. Osnova mi je uništiti društvo iz kojih su potekli, ali, naravno, samo fiktivno. Nije stvar u tome da bi se pisce horora trebalo smjestiti u instituciju. Ima puno drugih kojima je tamo mjesto. Zdravi su unutra, a bolesni su vani, kako je u svojim knjigama primijetio Paulo Coelho. Inače, već duže vrijeme razmišljam o romanu koji ću u potpunosti smjestiti u naše podneblje. Treba mi još vremena da posložim misli i ideje.
|
Koliko je hrvatska stvarnost strašnija od horora?
Na to pitanje bi vam svatko kao iz topa odgovorio - prestrašna. I nadilazi bilo kakvu horor priču.
Jednom ste izjavili kako biste, da možete birati, voljeli da neki od vaših romana ekranizira Matanić. Stojite li još pri tome? I hoće li više netko snimiti u Hrvatskoj pravi horor film?
- Ma da, i dalje stojim pri tome. Kad bih mogao birati, opet bih prstom upro na Matanića. Čini mi se da je pripovijetka “Promatračnica na vrhu brda” iz moje druge knjige “Mrtva straža” i te kako pogodna za ekraniziranje. Radnja je smještena na našem terenu, a i ulazi u psihologiju otočnog stanovništva. Što se tiče potpitanja, pojma nemam. To ne ovisi o piscima, nego o producentima. Naravno, nadam se da će i za to doći vrijeme, ali ja sam još uvijek skeptičan. Premda, nažalost, naša bi zemlja u zadnje vrijeme odgovarala jednom metaforičkom horor filmu. Ovdje bi se sigurno dobro snašao jedan George A. Romero sa svojim živim mrtvacima.
Smatrate li da bi Vas, da živite u Americi, netko već ekranizirao?
- Ne želim ispasti neskroman, ali apsolutno mislim da bi. Dobivam mailove s nekoliko strana, svi me uvjeravaju kako je vrijeme da nešto pokušam vani. Jednostavno, naš je mentalitet takav da sve ono što je žanrovskog karaktera kod nas prolazi očito nezapaženo. Čita se i guta se ono što je poželjno u okviru datih pet minuta. Mi smo zemlja “Big Brothera”. Fast food kod nas ima višestruko značenje, nažalost.
Može li “Sumrak razbijenog uma” dosegnuti nakladu jedne “Gole istine” prsate starlete Nives Celzijus?
- Kod nas je čisti horor teško prodati. Čak i kada ima skrivenu metaforičnost. Mislim da će kod nas jedna Nives Celzijus uvijek biti čitanija od bilo kojeg drugog književnog roda. Narod voli zabadati nos u tuđi život, pogotovo ako je skandalozan, ekscesan, a uz to ga autor ili autorica sam(a) izlaže u javnosti. Roman “Sumrak razbijenog uma” neće nikada dosegnuti takvu tiražu i toga sam dobro svjestan. Prvo, to je žanrovski roman, a drugo, ja sam muško, pa već samim time nemam dobre sise. To je već veliki minus u pokušaju privlačenja pozornosti na sebe (smijeh).
Jeste li već dogovorili idući sastanak sa svojom mračnom stranom?
Zasada samo radim nekakve skice. Pokušavam si predočiti likove potrebne za radnju koju ću smjestiti kod nas. Po danu o tome tu i tamo razmišljam, a onda stvar ostavim po strani, jer novi je roman tek izašao, i još sam uvijek pod dojmom. Ali, zato kada padne noć, vrag mi ne da mira. Znam se iza ponoći dizati i u notes zapisivati nove ideje. Radim instinktivno. Tako je najbolje...
‘Davljenje’ djece
Kako se u pisanje strave i užasa uklapa vaš stalni posao profesora hrvatskog? Odnosno, da citiram(o) Hrvaticu Jelenu, veliku ljubav Marka Morrisona iz knjige - što bi jedan horor pisac mogao naučiti djecu, kako udaviti bližnjega svoga?
- (smijeh) To je čisto ironično pitanje kao i odgovor. To bi svatko upitao kada čuje da netko tko piše ovu vrstu literature i pritom radi u školi. Poigravam se sa samim sobom, kao i sa svijetom u kojem su se vrijednosti odavno poremetile. Ali, bez obzira na to, glava mi je još uvijek na ramenima, pa znam procijeniti stvari.
“Davite” li vi svoje učenike?
Da, kad god je lektira u pitanju (smijeh).
|
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/stil/mislav-pasini-hrvatska-stvarnost-nadilazi-horor-price-29919
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=69d6f1ffaa515a9d3662e8ec383d7624d1e971f1
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Mislav+Pasini%3A+Hrvatska+stvarnost+nadilazi+horor+pri%C4%8De&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fstil%2Fmislav-pasini-hrvatska-stvarnost-nadilazi-horor-price-29919
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fstil%2Fmislav-pasini-hrvatska-stvarnost-nadilazi-horor-price-29919
)
Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Mene straši realnost, a u tome nisam sam. Došlo je vrijeme kad je teško uspostaviti normalan ljudski kontakt
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => SPLITSKI PISAC HORORA KOJI JE UPRAVO IZDAO SVOJ TREĆI ROMAN “SUMRAK RAZBIJENOG UMA”
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
17. svibanj 2024 13:40
