U našen selu veliki značaj ima kultura! Rečeme, nema čouka ni žene iz našeg sela koji nije bar jedan put bija u teatar, makar sa školon. Ja san najviše volija sa školon ić u teatar, jer smo unda pravili one praćije o žice i gađali glumce za vrime prestave! Koja je to kanonada znala bit!
Odma kako bi se diga zastor i utrnula svitla, krenija bi rat sa glumcin! Pucale su praćije po ćelenkan, glavušama, di je ko stiga oplest! Unda bi glumci pobigli, unda bi se upalilo svitlo i jedan glumac ljut ki ris bi izaša na binu i reka da neće bit prestave ako ćemo se mi gađat, unda bi pa taki aplauz, kakvi oti glumac nikad u životu nije dobija, unda bi se i jopet utrnula svitla, unda bi izašli glumci, a unda i jopet udri praćijama po njizin!
I tako sve dok nebi nestalo municije....
Odma kako bi se diga zastor i utrnula svitla, krenija bi rat sa glumcin! Pucale su praćije po ćelenkan, glavušama, di je ko stiga oplest! Unda bi glumci pobigli, unda bi se upalilo svitlo i jedan glumac ljut ki ris bi izaša na binu i reka da neće bit prestave ako ćemo se mi gađat, unda bi pa taki aplauz, kakvi oti glumac nikad u životu nije dobija, unda bi se i jopet utrnula svitla, unda bi izašli glumci, a unda i jopet udri praćijama po njizin!
I tako sve dok nebi nestalo municije....
