Dvije tisuće dana je trebalo da kriza kapitalizma porodi prve političke rezultate. Šest godina podlokavanja socijalne države stiglo je na naplatu: radikalna promjena društvenog pejsaža Europe službeno je nagoviještena fanfarama iz Atene.
Bijedu komunizma tobože dokazuje to što nije trajao ni pedeset godina. A od pada komunizma kapitalizam je za upola manje vremena rasturio Europu. Počeo je s mahnitom privatizacijom i ukidanjem progresivnih poreza (jedinim načinom da se društvene razlike smanje bez krvave revolucije), nastavio s brisanjem radničkih prava i socijalne zaštite, te završio u novčanom kolapsu i svjetskoj recesiji. Treba li brutalniji dokaz o tome što se događa s društvom kad ostane bez lijeve alternative?
Mit o „kraju povijesti“ i vječnoj pobjedi...
