Dino Jelusić jedan je od rijetkih domaćih glazbenika koji se može pohvaliti fantastičnom karijerom na svjetskom nivou, od koje se posebno mogu izdvojiti suradnja s Whitesnakeom i Trans Siberian Orchestra s kojima je nastupao i imao turneje diljem svijeta.
Dino je završio Muzičku akademiju, a zbog njegovih facinantnih vokalnih sposobnosti nema tko ga ne zove u razne projekte da svira i pjeva. Trenutno je na HRT-u mentor i član žirija u showu The Voice, uz Urbana, Vannu i Davora Gobca.
Sa svojim bendom Jelusick nastupa po Hrvatskoj i Europi, a upravo oni nam stižu u Split 1. i 2. prosinca, u Baraku.
Uvijek simpatičan Dino otkrio nam je što je bilo na sudu koji je konačno završio, kako je biti menor u The Voiceu, raditi i putovati s tatom Dariom koji mu je menadžer, raditi kao profesor glazbenog, situaciji s Whitesnakeom i Trans Siberian Orchestra, pisanju pjesama, nastupu u Splitu, što radi u slobodno vrijeme, koji su mu neostvareni snovi i još štošta.
Kako je biti mentor u Voiceu?
Naporno. Emocionalno, fizički, psihički, svakako je naporno. Pogotovo kad dolazi faza gdje moraš izbacivati ljude. To mi jako teško pada, bilo je nespavanja. Svi smo se zbližili, družili, postali smo si i frendovi, stalno gledamo subotom Voice zajedno i onda netko više nije dio tog tima i malo mi to teško pada, moram priznati.
Kako si se snašao u ulozi da nekog mentoriraš i da možda nečija glazbena budućnost ovisi o tvom mišljenju?
Velika je uloga i osjećam taj presing. Imam odlične pjevače i nevjerojatne karaktere u timu. Oni otpjevaju i sada čekaju da ja nešto kažem. Svi griješimo naravno, ali evo… Nadam se da će biti odlično kada dođu live-ovi. Svima sam već rekao da ću im pomoći i nakon Voicea što god im treba, a u showu nažalost netko mora ispasti…
Kako to da si pristao biti u žiriju?
Pozvan sam da dođem i divno mi je kako imaju takav respekt prema meni. Bilo je glavno pitanje hoću li na turneju s Trans-Siberian Orchestrom ili na Voice i odlučio sam se za Voice. Odlučio sam riskirati svoje mjesto u jednom od najvećih američkih bendova da bih bio u Voiceu. Drago mi je malo biti doma. Puno je posla, ali volim ovo raditi i super je energija između nas četvero mentora. Kandidati su super ljudi, odlična je sezona.
Kako se osjećaš s obzirom da si najmlađi u žiriju? Kakvi su ostali članovi žirija?
Svi su drugačiji karakteri.
Urban je toliko predivan čovjek da je to strašno. Baš je duša od čovjeka. Svaka mu čast.
Vanna ne da sebi blizu, to je vjerojatno pametniji način od ovog na koji ja funkcioniram, ali je zapravo teški emotivac. Dosta je tvrda i čvrsta.
Gobac je zeka peka, ali isto je emotivac. Bilo mu je jako teško izbaciti jednu kandidatkinju, vidio sam da je baš pao u bed.
Kul je sve skupa. Trebalo nam je nekoliko sastanaka da se skužimo energetski. Nakon toga je sve profunkcioniralo.
Imaš li možda neke nesigurnosti pored njih?
Nemam, ali imam veliki respekt jer su svi odlični što se tiče naše diskografije. Ja u njoj nisam svojim odabirom jer sam se odlučio baviti glazbom na engleskom i raditi vani neke stvari koje poprimaju tolike razmjere da ni sam ne mogu vjerovati. Ali sve ih jako volim i poštujem i lijepo je biti najmlađi među takvim legendama.
Stižeš nam u Split 1. i 2. prosinca u Baraku. Kakva te sjećanja vežu za Split?
Volim Split. Volim taj mentalitet. Baš volim Split. Ljudi u Splitu imaju razvijen glazbeni ukus, pogotovo ta rock metal publika i uvijek je tamo lijepo izaći s ljudima i podružiti se. Jedva čekam nastupiti u Baraki. Prvi je koncert rasprodan, skoro i drugi.
Što nas očekuje tamo?
Odsvirat ćemo novi album, neke stare stvari, neki hommage svega. U Vintageu su svi pjevali sve pjesme. Možete očekivati super show, potrudit ćemo se.
Otac ti je i dalje menadžer, i dalje putuje s vama… Kako to izgleda?
Je je. Super je ići s njim na turneju jer on logistički prije i za vrijeme turneje super sve posloži, s druge strane kaže nam da mu je žao što je s nama jer nemamo svoje generacijske privatnosti, ali dobro je sve. Ako treba ići partijati mi se svi snađemo iz benda, a on se makne i radi svoje.
Zanimljiva situacija, ali ne znam bi li to mogli bez njega. Stvarno smo to digli na jedan viši nivo, podižemo svakim nastupom, izmjenjujemo ideje… Iduće godine idemo na veliku turneju.
Što je s Trans Siberian Orchestra onda?
Rekli sam im da sam dobio ponudu za Voice, pitli je li se moguće dogovoriti da izostanem s dva koncerta, oni su rekli da to nije moguće. Onda smo izabrali Voice. Bili su malo u šoku, rekli su da razumiju i rekli su da se nadaju da ću se vratiti iduće godine. Rekao sam im da hoću, naravno.
Teško mi je zamisliti svoju godinu bez tih mjesec i pol s njima. Ta ekipa je super, fale mi, fali mi tih mjesec i pol Amerike. Lijepo mi je tamo, uvijek kad tamo sletim kao da dišem neki novi zrak. Teško je to objasniti. Hrvatska je meni najljepša država za živjeti, ali nešto je drugačije tamo, tako da se nadam da ću iduće godine biti u TSO-u.
Kako izgledaju američke turneje? I imati uopće priliku biti na takvoj turneji…
TSO je drugačiji jer je to toliki nivo gdje imamo najbolje tour buseve u kojima imamo svoj krevet, dvije dnevne sobe, u frižider dobiješ što hoćeš. To je baš najviši level… A kada idem sa svojim bendom idemo s kombijem ili nekada avionom.
Što je za bend iz Hrvatske s tek izdanim albumom ogroman uspjeh, i da sviramo sa Stingom, Bonamasom, Jonny Deppom, Jeff Beckom, Jos Stone…, dijelimo backstage i družimo se s njima. Ali ja sam počeo rano i s TSO i Whitesnakeom i imam svoj bend… Iako najiskrenije najviše volim putovati sa svojim bendom u kombiju, to mi sada najviše fali.
Dogovaramo svirke u Indoneziji iduće godine, imamo turneju u Južnoj Americi, par jakih festivala. Svirali smo po Francuskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Španjolskoj, Italiji, Švicarskoj… Iduće godine sviramo u Nizozemskoj, Belgiji, Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Norveškoj, Finskoj, Švedskoj, Danskoj… Mislim da će 2025. krenuti američka turneja što je teško radi radnih dozvola kada si bend iz Europe. Tako da ako to uspijem mislim da će to biti uspjeh jer svirati Ameriku je mnogima nemoguće.
Što je s Whitesnakeom?
Ništa se nije pomaknulo s mrtve točke otkad je završila turneja. Službeno sam član benda, ali se u bendu trenutno ne događa ništa. Svi iz benda rade nešto svoje… Što se dogodilo? Coverdale više nije mogao i otkazana je turneja. Čak je u jednom trenu htio da ja pjevam, ali nismo htjeli, ljudi su platili kartu da vide njega, iako mogu to otpjevati, to nije to.
Gdje najviše voliš nastupati?
Imao sam u 8. mjesecu turneju u Indoneziji kao član All star benda uz Dereka Sheriniana (Dream Theater, Billy Idol…), Phil X-a (Bon Jovi), Richie Kotzena (Mr Big, Winery Dogs) a svi smo bili gosti njihovog najpopularnijeg benda Dewa 19. Svirali smo 3 stadionska koncerta od toga zadnji pred 85000 ljudi. To je bilo nestvarno i to će se ponoviti iduće godine. Jako volim Los Angeles, to vidim kao svoj novi dom. Tamo imam i društvo, tamo mi je sve nekako prirodno. Los Angeles bi nekako bio moj odabir. Jako volim svirati i u Švicarskoj. Volim tu državu, kako je uređena, organizirana, lijepa…
Kako nastaju tvoje pjesme za Jelusick bend?
Ovisno o pjesmi. Najčešće neke frustracije, neka depra. Healer je nastao dok sam bio na sudu s bivšom diskografskom kućom. Acid rain isto ima veze s tim. Follow the blind man je pjesma kad jednostavno ne vidiš svjetlo na kraju tunela. Died isto. Sa The Great Divide su se ljudi dosta povezali jer se može aplicirati na ljubavni odnos i na odnos s osobom koje više nema. Sve pjesme imaju veze sa stvarnim događajima. Ništa nije slučajno, ništa nije napisano tek tako. Mislim da je to najbitnija stvar.
Zašto depra?
Neki su depresivni jer je to moderno, neki su depresivni klinički, neki su depresivni zbog neuspjeha. Imao sam taj teški sud i svakakve situacije u privatnom životu. Požderao me stres. Još sam preempatičan prema nekim stvarima. Onda to kad se sve zbroji mora negdje probiti.
Ili probije na mentalnoj ili fizičkoj razini. Mene su te dvije godine suda satrale, to je bilo najgore razdoblje u mom životu. A morao sam se praviti da to ne postoji, da ne bih odbijao ljude od sebe. Netko te počeo maltretirati na sudu i ti ne možeš ništa, zeznuto je to. Ali dobro, inspiracija je tu, i da nije bilo toga ne bi bilo super tekstova.
Muzika je meni terapija i jedini lijek protiv depre i svega. Ako imam najgori dan u životu i taj dan sam na pozornici, to će me iščupati iz svega, a ako nisam onda neće.
Možeš li nam napisati ukratko što je točno bilo sa sudom?
Ajde da probam ukratko. Kao band Animal Drive snimili smo album koji je nadmašio očekivanja i same diskografske kuće i po broju streamova i po prodanim albumima i po kritikama.
Bez obzira na to, oni su pokušavali nametnuti svoje kompozitore i producente za slijedeći album jer je oni imaju svoju matematiku. Tu smo se postavili čvrsto i nismo to dozvolili. Osjetili smo da ih taj naš stav “žulja” i postali su neugodni. I onda se desio odlični album, projekt Dirty Shirley s legendarnim američkim gitaristom George Lynchem s kojim sam supotpisao sve pjesme.
Album je otišao na američke top liste. Međutim, oni su tada shvatili da sa mnom nisu potpisali ugovor za taj projekt pa je moj manager rekao, nema problema, pošaljite, potpisat ćemo. I oni su poslali ugovor u kojem su pokušali podvaliti još 2 albuma za projekte o kojima će oni odlučivati.
Moj manager je odbio potpisati takav ugovor jer to nije bilo dogovoreno i oni su krenuli s prijetnjama, odvjetnicima, zastrašivanjima.
Mi smo se doma sjeli popričali i odlučili se suprotstaviti takvom načinu jer smo shvatili da bi me ta 3 albuma i još 4 albuma iz ugovora Animal Drive-a potpuno zaključala u njihov system.
A u međuvremenu su me gurali u još 3 projekta s po 3 albuma što bi za mene bilo samoubojstvo jer bi me bilo posvuda i tih sljedećih 10 godina bi me oni zbog svojih vlastitih financijskih interesa potrošili.
Ovako, bilo je to teških 2,5 godine za mene i cijelu moju obitelj, stress i nespavanje, neizvjesnost… iako smo znali da smo u dobroj poziciji, vrijeme nije radilo za nas jer su oni stalno odugovlačili i dodavali elemente tužbi, a istovremeno prijetili svima s kim sam pokušao išta raditi, a tu pričam o nekim od najboljih svjetskih glazbenika. Do te mjere da su prijetili Coverdale-u i uzeli odvjetnika posebno za njega. Čudo.
Na kraju smo se sporazumno razišli na prijedlog sutkinje u Napulju.
Sve to je imalo svoju poprilično visoku cijenu, ali izgleda, prema ovome što se sada dešava, da smo dobro odlučili i dobro postavili sudski postupak s naše strane i zahvalan sam u prvom redu mojoj obitelji, a onda svim svojim odvjetnicima, Davidu, Marinelli, Goranu, Davoru...
Znaš li koliko si koncerata do sad odradio? Imaš li ludih fanova?
Mislim da sam odradio preko 1500 koncerata do sada, a imam 31 godinu. U zadnjih 7 godina samo s TSO je bilo preko 350 koncerata i to isključivo Arene. Jedna žena je došla na moj koncert Jelusicka u Vintageu u Zagreb iz Amerike. To je stvarno pravi fan, letjela je 12 sati…
Uz to sve što radiš, uspiješ li imati privatni život?
Trenutno nemam privatni život, otkad je Voice krenuo, imam samo Voice. Ovo malo vremena što mi ostane doma nešto radim.
Što voliš raditi u slobodno vrijeme kad ga imaš?
Volim igrati ping pong i ići u Maksimir vježbati i trčati. Sad nemam trenutno vremena za to, a moj brat s kojim inače igram ping pong je krenuo na faks i ima curu i nema vremena… puno sam se dao u The Voice, želim da svatko da dvjesto posto, jako mi je stalo do tih ljudi i želim da pokažemo koliko smo više od tima.
Očekuješ li pobjedu svoga tima?
Ne zanima me to uopće, samo želim da se oni ispromoviraju i da imaju nešto nakon Voicea, a pobjeda ne ovisi o meni nego o gledateljima. A šire mase i ja nemamo isti ukus u muzici, tako da ne očekujem ništa, samo želim da svi ti ljudi što više pjevaju i kasnije imaju neke plodove od toga.
Ali evo, ti si kao rocker i metalac uspio kod nas, a i vani…
Ja mislim da sam ja ljudima i dalje neka enigma. Ljudi čitaju o nekim apstraktnim stvarima kao što su Whitesnake i TSO, ali dobro je to za CV i to da rasprodajemo gdje god da dođemo i to da sam ja poznat javnosti, a bavim se muzikom koja nije najpoznatija, to mi je čudo i to mi je čak nekad i nestvarno i mislim da to dugo nitko nije napravio u nas… Nikad ništa ne očekujem, ali evo, kad sam vidio da je Baraka rasprodana, presretan sam.
Završio si glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji, radio si kao profesor glazbenog u osnovnoj i srednjoj, kakvo je to iskustvo bilo?
To je bilo dvije godine za vrijeme korone, od 2020. do 2022., bio sam razrednik u osnovnoj i u dvije srednje škole i onda sam prestao jer sam išao na turneju s Whitesnakeom. Iskreno, ne bih više to radio. Nije to za mene. Kad nekoga nešto ne zanima, ne da mi se trošiti svoju energiju i znanje na to.
Bio sam super sa svim učenicima, ali mene pojam podučavanja uopće ne privlači. Ne doživljavam se ni kao profesor ni kao mentor, više kao netko tko će nekog usmjeriti u nešto. Ne želim nekog autoritativno postrojiti i biti opasan, nisam taj lik, želim nekome mirnije pomoći, ako ga zanima, ako ne, radije ne bih trošio energiju.
Sviraš i klavir, gitaru, bas i bubanj…
Da i počeo sam učiti i usnu harmoniku, volim je, ali nemam vremena sjesti i vježbati. Svirati instrument je stvarno umjetnost, tome moraš znalački pristupiti. Mislim da sva četiri sviram u duhu tog stila koji sviram… Mislim da sam stvarno doma što se tiče osjećaja i toucha. Naravno, uvijek postoje bolji...
Koje snove još želiš ostvariti?
Ima ih još, ali mislim da će tek sada najbolje stvari početi izlaziti… Iduće godine izaći će novi album, bit će drugačiji, možda više hard rock štih neće biti toliko prisutan, imat će više neku umjetničku stranu… Vidjet ćemo. Smatram da sada počinju one prave, istinske stvari i to s mojim bendom. I to je pravi uspjeh. Uspjeh je biti u Whitesnakeu, i to odavde nitko nije do sada dobio priliku, ali ipak je to tuđi bend… Tako da stvoriti još veći uspjeh sa svojim bendom…
I jedva čekam Baraku!