stdClass Object
(
[id] => 1228411
[title] => Luka Nižetić otkriva kako danas doživljava Split i koliko je lud za svojim nećacima u Brnazama! Priznaje da je doživio ljubav kakvu dosad nije osjetio
[alias] => luka-nizetic-otkriva-kako-danas-dozivljava-split-i-koliko-je-lud-za-svojim-necacima-u-brnazama-priznaje-da-je-dozivio-ljubav-kakvu-dosad-nije-osjetio
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Kada bismo morali svu energiju Splita sliti u jednu osobu, vjerojatno bi malo tko to mogao izdržati. Još su manje šanse da se netko takav rodi, ali evo, Luka Nižetić je upravo to, spoj svega najboljega što ovaj grad daje.
“Žvelt” je, optimističan, glasan, radišan i energičan, a očigledno i omiljen. Ovo zadnje posebno potvrđuje činjenica da ovaj 39-godišnjak uskoro slavi dva desetljeća na sceni.
Kako svakom važnom rođendanu i priliči, Luka će svojih 20 okretaja Zemlje oko Sunca proslaviti spektakularnim koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture, 28. listopada ove godine.
Onaj “mali s Mertojaka” već godinama surađuje s različitim autorima, a to da mu kuhača nije strana vidi se i kada “skuha” duet kojem se nismo nadali.
Dalmatinski melos pokrio je surađujući s klapama “Nostalgija” i “Kampanel”, u pop-glazbi se udružio s Lanom Jurčević, emocije nam svima pojačao s Arsenom, a onda uspješno spajao sebe s makedonskom etno senzacijom Kočani orkestrom, ali i Babydooksom.
---
Luka Nižetić u sestrinom objektivu
Petra Nižetić Mastelić
---
Luka nimalo ne kaska za stranim zvijezdama. Na koncertu će ga pratiti još 14 glazbenika, aranžmane priprema Branimir Mihaljević, a to će biti i večer kada će prvi put koncertno izvesti svoj album “Ludilo brale”, koji izlazi ovoga mjeseca.
Razumjet ćete, prvi hrvatski celebrity “Masterchef” ima pune ruke, a samo za “Slobodnu” je uhvatio nekoliko trenutaka mira u kojima nam je otkrio kakav je ujak, zašto mu je najteže pjevati pred Splićanima, što (ne) bi mijenjao u svojoj karijeri, ali i čime se počasti kada se umjesto zdrave prehrane na njegovom pijatu pronađe nešto “grešno”.
Materine njoke
Za početak čestitke na 20 godina karijere. Impresivna je to brojka, čini li ti se da su se godine nekako odjednom nakupile?
– Brzo je prošlo, a i nije, u istom trenutku je lijepo i pomalo zastrašujuće, izmiješani su to osjećaj. Živim dan za danom, uz neku dobru volju, i mislim da je trenutno to jedino bitno. Još uvijek se ne opterećujem prolaznošću, ali sam je svjestan. Rad na novoj pjesmi ili novom albumu je u mom procesu uvijek neki novi početak, barem se tako osjećam, što je možda dobro jer se resetiram i napunim nekom novom energijom.
Lijepo je uživati u proslavama, mada nisam od onih koji pridaju neko preveliko značenje obljetnicama i jubilejima. Dobra spoznaja je da sam još uvijek tu, čiste glave i radim ono što volim. Tijekom godina naučio sam što je najbolje u interesu moje glazbe, a što nije, te dobro razlučiti situacije.
Bih li nešto mijenjao, ne bih, išao bih istim putem, uz padove i uspone. Još je tu neostvarenih snova, radi se na njima i u svojoj 39 godini spremniji sam nego ikad, s malo više pameti i iskustva i ogromne želje za radom. Nastojim što više biti u trenutku i uživati u onome što je sada.
Što bi sada napravio drukčije da ponovno počinješ?
– Apsolutno ništa. Kao mulac koji je gutao spotove gledajući MTV, sanjao sam da se popnem na “stage” i sviram ljudima, što sam na kraju i ostvario. I vjerujte nema ljepšeg osjećaja, živim svoj san. Sve što sam radio i što mi se izdogađalo bila mi je škola. Da nisam pao, ne bih znao više cijeniti trenutak uspjeha, samoga života.
---
U društvu Jelene Rozge prije 17 godina
Biljana Gaurina/Cropix
---
Znao sam se tijekom ovih godina pitati što bi bilo da sam drukčije postupio, u danom trenutku izrekao, produžio dalje, ostao još malo, prihvatio ili odbio, no kad se svi punti zbroje i spusti zastor sve je kako je trebalo biti, sve je vodilo onome što sam danas, a to je da sam sretan čovjek, ispunjen i privatno i poslovno.
---
‘Kada si mlad, neiskusan, često od siline emocija ne znaš di udaraš. Bez nekog iskustva vjeruješ svima i svakoj situaciji, ideš glavom kroz zid‘
Arhiva/Cropix
---
Ovaj veliki koncert je u Zagrebu. Kada te možemo očekivati u Splitu?
– Nedavno sam održao koncert na splitskoj Rivi u povodu Sportskih igara mladih, iz moje perspektive bio je to onaj koncert kada na kraju siđeš zadovoljan s pozornice. Publika je bila predivna, stvorila se kemija koju ne možeš kupiti, ili je tu ili je nema. Tijekom cijelog koncerta ježile su mi se dlake na tijelu, bio je to za mene vrlo emotivan i oslobađajući trenutak.
Ne sjećam se kad sam imao veću tremu, jer dugo nisam svirao pred splitskom publikom. Doma je uvijek najteže, prisutno je strahopoštovanje, jer je Split ipak moj grad i znamo da se radi o vrlo iskrenoj publici. Trenutno je sav moj fokus usmjeren na zagrebački koncert i izlazak albuma “Ludilo brale”. Split će sigurno u dogledno vrijeme ponovno doći na red, al’ neka se publika malo ponovno zaželi.
Ako se ne varam, ovo ti je dosad najveći koncert. Kako se osjećaš?
– Nije najveći koncert, ali jedan je od važnijih sigurno, iako ne dijelim koncerte na one manje ili više važne. Svaki je baš taj, najveći i najvažniji, radilo se o prostoru za 200 ili 1000 ljudi. Koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture je specifičan jer će mi se na pozornici pridružiti 13 pratećih muzičara, produkcijski će sve biti veće i zahtjevnije, od aranžmana za koje je zadužen moj autor i producent Branimir Mihaljević do one pozadinske kulise koja uključuje rasvjetu i scenografiju.
---
Petra Nižetić Mastelić
---
Dugo me nije bilo pred zagrebačkom publikom i red je da im priredim glazbeno-scenski show. Krenuli smo s probama, budim se i liježem s mišlju na koncert, glava mi radi 24 sata na dan, što, kako, ništa se ne prepušta slučaju, sve mora biti savršeno posloženo, jer doista imam visoke standarde kada je u pitanju svirka uživo. Želim da publika dobije ono što i zaslužuje, najbolje od mene. Koncert će se snimati i za “live” album i televiziju, tako da moramo sve dovesti do najvišeg nivoa profesionalnosti.
Kako bi u nekoliko rečenica zbio svih 20 godina?
– Teško je u nekoliko rečenica staviti 20 godina života, jer mi ponekad ni jedan dan u životu ne stane u nekoliko rečenica. Mogu reći da je bilo vrlo dinamično i intenzivno, jedna baš prava vožnja “rollercoasterom”.
Upoznao sam predivne ljude, stekao neke nove prijatelje, imao privilegiju surađivati s nekim od najboljih glazbenika s ovih prostora, pjevao tisućama ljudi i, ono najvažnije, ostao sam svoj. Vožnja se nastavlja dalje te ne bih tražio ništa ni manje ni više od ovoga što imam.
Dugogodišnja prijateljica Lana
Osjećaš li se drukčije nego prije dva desetljeća?
– Naravno, pa to je i za očekivati, ne bi bilo dobro da sam i dalje onaj preživahni mali s Mertojaka. Kada si mlad, neiskusan, često od siline emocija ne znaš di udaraš. Bez nekog iskustva vjeruješ svima i svakoj situaciji, ideš glavom kroz zid ne znajući često kako da se postaviš prema nekim ljudima ili u nekim situacijama.
Danas puno bolje kontroliram sebe i svoje emocije. Nemam više potrebu da se moram svima dopasti niti da se ikome moram dodvoravati. Jednostavno, pokazao sam se takav kakav jesam. Život je kratak i ne želim gubiti vrijeme s pitanjima kako ući svima pod kožu.
---
Petra Nižetić Mastelić
---
Baš me briga što netko to ne voli, to je njegov izbor. Još uvijek me drži i ona dječačka iskra kada izlazim na pozornicu ili čujem neku pjesmu ili mi se dogodi neka ugodna situacija, ne skrivam oduševljenje ni emocije.
Isti je osjećaj i emotivni intenzitet izlaska na pozornicu i trema koju sam imao na Melodijama hrvatskog Jadrana 2001. kada sam debitirao sa svojom autorskom pjesmom “Ludi grade”. Družim se s istim ljudima, a i dalje volim materine njoke najviše na svijetu.
Što sve planiraš? Možemo li očekivati neke posebne goste?
– Na pozornici će uz moj prateći bend biti još deset ljudi, violina, harmonika, mandolina, tarabuka, gostujući back vokali, sve kako bi pjesme zvučale još moćnije. Majstor svjetla Tomislav Maglečić, koji je kazališni ekspert, za svaku pjesmu će režirati scenu i time pridonijeti još snažnijem vizualnom doživljaju glazbe, Matija Vuica bit će zadužena za moj styling, što je vrlo zanimljivo jer prvi put radi outfit za muškarca.
---
Mare Milin
---
Spomenuti Branimir Mihaljević će kao glazbeni producent dirigirati cijelom zvučnom slikom. Od gostiju bit će “Chord Company”, vokalni sastav impresivnih glasova s kojima sam obradio pjesmu “Ka more je život”, tu je i nezaobilazna Lana Jurčević, moja dugogodišnja prijateljica s kojom imam dvije od najljepših balada u karijeri, a pozvao sam i mladog, talentiranog i vokalno senzacionalnog Marka Bošnjaka pred kojim je velika karijera.
Kad već spominjemo goste i kolege... Surađivao si s Radojkom Šverkom, Arsenom, Kočani orkestrom... Što nam se novo sprema? “Kuha” li se kakav duet ili pjesma kojom ćeš nas iznenaditi?
– Trenutno sam koncentriran na zagrebački koncert i izlazak šestog studijskog albuma na kojem su već ostvarene vokalne suradnje s Miroslavom Škorom, klapom “Kampanel” i “Chord Company”.
O duetima nikad ne razmišljam unaprijed, a ni previše o nekoj budućnosti, djelujem sada i trenutno. Nakon koncerta trebat će mi odmor, a onda do kraja godine bacam se lagano i na nove pjesme.
---
---
Postoji li neki (strani ili domaći) izvođač s kojim bi volio zapjevati, a da dosad nisi imao priliku?
– Mi smo ljudi koji imamo različiti pristup, izvodimo različitu glazbu, al’ možda bi u nekom paralelnom svijetu priželjkivao da mi Damir Urban napiše pjesmu.
Njegov sam veliki obožavatelj i štovatelj svega što je napisao. Još od srednjoškolskih dana pohodio sam njegove koncerte, uvijek nestrpljivo iščekujem njegove nove albume, a za mene je album “Žena dijete” nešto najbolje što se dogodilo na domaćoj glazbenoj sceni.
Pripreme za koncert vjerojatno su iscrpljujuće. Odakle crpiš snagu i energiju?
– Imam svoje aktivnosti mimo glazbe koje me održavaju na površini. Svakodnevno treniram, tri puta tjedno ronim na dah na bazenu Utrine, a tri puta tjedno odrađujem teretanu, takozvani suhi trening. Tjelesna aktivnost mi osim snage pruža i mentalnu sigurnost i ravnotežu. Treniranje mi je postalo dnevna rutina, dio moje životne higijene.
Posljednjih godina otkrio sam i meditaciju koja mi dosta pomaže u svakodnevnom životu. Ako nemam koncert, pretežno tijekom tjedna, idem rano spavati i budim se već oko 6 ujutro. San mi je od velike važnosti i za sada spavam kao beba. Uz treninge, meditaciju i san, veliku važnost pridajem i prehrani.
---
Petra Nižetić Mastelić
---
Nastojim se hraniti zdravo s puno povrća, žitarica i ribe, uz sve manje mesa. No, ima trenutaka kada se prepustim i onoj nezdravoj hrani, pa na čuđenje okoline pojedem pizzu koju natrpam pomfritom.
Jednom davno su mi rekli da gotovo svaki izvođač ima svoju rutinu pred nastup. Imaš li ti svoju? Kako se rješavaš treme?
– Ne pokušavam se riješiti treme, ona je sastavni dio nastupa. Trema je dobra, ali ne smije prijeći u strah, on koči i ograničava osobu u djelovanju. Moja rutina pred koncert je dobro se upjevati, biti malo u samoći i popiti dvije žestice, po mogućnosti domaće travarice.
Ljubav koju do sada nisam osjetio
Nedavno si bio krsni kum nećaku. Kakav si kao ujak? Popuštaš li u svemu?
– Oni su dvi moje zviri. To je jedna posebna ljubav koju još do sada nisam osjetio. Ujak je tu da ih razmazi, neka se roditelji brinu o odgoju i uskraćuju gdje i kad treba, a ja ću im uvijek biti Djed Mraz.
Jesi li u Splitu bio baš zbog krštenja ili ljeti i inače bježiš u svoj rodni grad?
– Kad god sam u mogućnosti dođem vidjeti roditelje, bake i prijatelje. Lijepo je kad znate da imate nekome doći. Ne moramo se vidjeti mjesec, dva, tri, ali kad se vidimo sve je isto, kao da smo jučer sjedili za istim stolom. To mi daje osjećaj sigurnosti.
---
Sestra Petra i mama Tamara na Lukinom koncertu 2007.
Milivoj Keber/Cropix
---
Split te voli, vidjeli smo to i na ovogodišnjem Splitskom festivalu kad si osvojio “Zlatnog galeba”. Koliko ti uopće znače nagrade?
– Prošlo je 11 godina od mog posljednjeg nastupa na Prokurativama. Bolji povratak nisam mogao ni sanjati. Znao sam da su Branimir i Mario Mihaljević napisali dobru pjesmu, no znate kako je sa splitskom publikom, ili te prihvati ili ne prihvati.
Lagao bih kada bih rekao da mi nije bilo drago dobiti nagradu publike, i to još u svom gradu, no najviše sam sretna što je publika prepoznala emociju u pjesmi.
---
---
Sad kada vrtim film možda mi je taj nastup i srcu najviše prirastao, od izlaska na pozornicu, reakcije publike koja je pjevala i pljeskala, i cijelog šušura. Tu je bila i sva moja familija, moj nećak Jozo me prvi put vidio uživo, mada je još mali da bi razumio čime se ujo bavi. Zaista neopisiv osjećaj. I što god da napišem, malo je.
“Galeba” sam ostavio roditeljima jer ga zaslužuju, oni su moja najveća podrška, moj stup, moje sve na svitu, a i velikim dijelom zaslužni za sve lijepo što sam proživio i što mi se danas događa.
”Kad se rodiš usred Splita” nije tvoja prva glazbena oda najluđem gradu na svitu. Nedostaje li ti Split dok si u Zagrebu?
– Nije prva. Prva je “Ludi grade”, moja autorska pjesma s kojom sam debitirao 2001. godina na Melodijama hrvatskog Jadrana i osvojio drugo mjesto ocjenjivačkog suda, dobivši tri srebrna “galeba” za tekst, glazbu i izvedbu.
---
Pune ruke nagrada na Melodijama Jadrana 2001.
Jakov Prkić/Cropix
---
S pjesmom “Kad se rodiš usrid Splita” kao da sam napravio jedan krug u svom životu, taman nakon 20 godina djelovanja. A što se tiče nostalgije za mojim gradom liječim je uz Oliverove pjesme, tada se lakše prebrode zagrebačke zime, mada mi je i taj grad prirastao srcu.
Shvatio sam da ljubav prema svom gradu najviše osjetiš u trenutku kada si daleko od njega pa samim time je i povratak doma snažniji.
Kada bismo morali svu energiju Splita sliti u jednu osobu, vjerojatno bi malo tko to mogao izdržati. Još su manje šanse da se netko takav rodi, ali evo, Luka Nižetić je upravo to, spoj svega najboljega što ovaj grad daje.
“Žvelt” je, optimističan, glasan, radišan i energičan, a očigledno i omiljen. Ovo zadnje posebno potvrđuje činjenica da ovaj 39-godišnjak uskoro slavi dva desetljeća na sceni.
Kako svakom važnom rođendanu i priliči, Luka će svojih 20 okretaja Zemlje oko Sunca proslaviti spektakularnim koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture, 28. listopada ove godine.
Onaj “mali s Mertojaka” već godinama surađuje s različitim autorima, a to da mu kuhača nije strana vidi se i kada “skuha” duet kojem se nismo nadali.
Dalmatinski melos pokrio je surađujući s klapama “Nostalgija” i “Kampanel”, u pop-glazbi se udružio s Lanom Jurčević, emocije nam svima pojačao s Arsenom, a onda uspješno spajao sebe s makedonskom etno senzacijom Kočani orkestrom, ali i Babydooksom.
---
Luka Nižetić u sestrinom objektivu
Petra Nižetić Mastelić
---
Luka nimalo ne kaska za stranim zvijezdama. Na koncertu će ga pratiti još 14 glazbenika, aranžmane priprema Branimir Mihaljević, a to će biti i večer kada će prvi put koncertno izvesti svoj album “Ludilo brale”, koji izlazi ovoga mjeseca.
Razumjet ćete, prvi hrvatski celebrity “Masterchef” ima pune ruke, a samo za “Slobodnu” je uhvatio nekoliko trenutaka mira u kojima nam je otkrio kakav je ujak, zašto mu je najteže pjevati pred Splićanima, što (ne) bi mijenjao u svojoj karijeri, ali i čime se počasti kada se umjesto zdrave prehrane na njegovom pijatu pronađe nešto “grešno”.
Materine njoke
Za početak čestitke na 20 godina karijere. Impresivna je to brojka, čini li ti se da su se godine nekako odjednom nakupile?
– Brzo je prošlo, a i nije, u istom trenutku je lijepo i pomalo zastrašujuće, izmiješani su to osjećaj. Živim dan za danom, uz neku dobru volju, i mislim da je trenutno to jedino bitno. Još uvijek se ne opterećujem prolaznošću, ali sam je svjestan. Rad na novoj pjesmi ili novom albumu je u mom procesu uvijek neki novi početak, barem se tako osjećam, što je možda dobro jer se resetiram i napunim nekom novom energijom.
Lijepo je uživati u proslavama, mada nisam od onih koji pridaju neko preveliko značenje obljetnicama i jubilejima. Dobra spoznaja je da sam još uvijek tu, čiste glave i radim ono što volim. Tijekom godina naučio sam što je najbolje u interesu moje glazbe, a što nije, te dobro razlučiti situacije.
Bih li nešto mijenjao, ne bih, išao bih istim putem, uz padove i uspone. Još je tu neostvarenih snova, radi se na njima i u svojoj 39 godini spremniji sam nego ikad, s malo više pameti i iskustva i ogromne želje za radom. Nastojim što više biti u trenutku i uživati u onome što je sada.
Što bi sada napravio drukčije da ponovno počinješ?
– Apsolutno ništa. Kao mulac koji je gutao spotove gledajući MTV, sanjao sam da se popnem na “stage” i sviram ljudima, što sam na kraju i ostvario. I vjerujte nema ljepšeg osjećaja, živim svoj san. Sve što sam radio i što mi se izdogađalo bila mi je škola. Da nisam pao, ne bih znao više cijeniti trenutak uspjeha, samoga života.
---
U društvu Jelene Rozge prije 17 godina
Biljana Gaurina/Cropix
---
Znao sam se tijekom ovih godina pitati što bi bilo da sam drukčije postupio, u danom trenutku izrekao, produžio dalje, ostao još malo, prihvatio ili odbio, no kad se svi punti zbroje i spusti zastor sve je kako je trebalo biti, sve je vodilo onome što sam danas, a to je da sam sretan čovjek, ispunjen i privatno i poslovno.
---
‘Kada si mlad, neiskusan, često od siline emocija ne znaš di udaraš. Bez nekog iskustva vjeruješ svima i svakoj situaciji, ideš glavom kroz zid‘
Arhiva/Cropix
---
Ovaj veliki koncert je u Zagrebu. Kada te možemo očekivati u Splitu?
– Nedavno sam održao koncert na splitskoj Rivi u povodu Sportskih igara mladih, iz moje perspektive bio je to onaj koncert kada na kraju siđeš zadovoljan s pozornice. Publika je bila predivna, stvorila se kemija koju ne možeš kupiti, ili je tu ili je nema. Tijekom cijelog koncerta ježile su mi se dlake na tijelu, bio je to za mene vrlo emotivan i oslobađajući trenutak.
Ne sjećam se kad sam imao veću tremu, jer dugo nisam svirao pred splitskom publikom. Doma je uvijek najteže, prisutno je strahopoštovanje, jer je Split ipak moj grad i znamo da se radi o vrlo iskrenoj publici. Trenutno je sav moj fokus usmjeren na zagrebački koncert i izlazak albuma “Ludilo brale”. Split će sigurno u dogledno vrijeme ponovno doći na red, al’ neka se publika malo ponovno zaželi.
Ako se ne varam, ovo ti je dosad najveći koncert. Kako se osjećaš?
– Nije najveći koncert, ali jedan je od važnijih sigurno, iako ne dijelim koncerte na one manje ili više važne. Svaki je baš taj, najveći i najvažniji, radilo se o prostoru za 200 ili 1000 ljudi. Koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture je specifičan jer će mi se na pozornici pridružiti 13 pratećih muzičara, produkcijski će sve biti veće i zahtjevnije, od aranžmana za koje je zadužen moj autor i producent Branimir Mihaljević do one pozadinske kulise koja uključuje rasvjetu i scenografiju.
---
Petra Nižetić Mastelić
---
Dugo me nije bilo pred zagrebačkom publikom i red je da im priredim glazbeno-scenski show. Krenuli smo s probama, budim se i liježem s mišlju na koncert, glava mi radi 24 sata na dan, što, kako, ništa se ne prepušta slučaju, sve mora biti savršeno posloženo, jer doista imam visoke standarde kada je u pitanju svirka uživo. Želim da publika dobije ono što i zaslužuje, najbolje od mene. Koncert će se snimati i za “live” album i televiziju, tako da moramo sve dovesti do najvišeg nivoa profesionalnosti.
Kako bi u nekoliko rečenica zbio svih 20 godina?
– Teško je u nekoliko rečenica staviti 20 godina života, jer mi ponekad ni jedan dan u životu ne stane u nekoliko rečenica. Mogu reći da je bilo vrlo dinamično i intenzivno, jedna baš prava vožnja “rollercoasterom”.
Upoznao sam predivne ljude, stekao neke nove prijatelje, imao privilegiju surađivati s nekim od najboljih glazbenika s ovih prostora, pjevao tisućama ljudi i, ono najvažnije, ostao sam svoj. Vožnja se nastavlja dalje te ne bih tražio ništa ni manje ni više od ovoga što imam.
Dugogodišnja prijateljica Lana
Osjećaš li se drukčije nego prije dva desetljeća?
– Naravno, pa to je i za očekivati, ne bi bilo dobro da sam i dalje onaj preživahni mali s Mertojaka. Kada si mlad, neiskusan, često od siline emocija ne znaš di udaraš. Bez nekog iskustva vjeruješ svima i svakoj situaciji, ideš glavom kroz zid ne znajući često kako da se postaviš prema nekim ljudima ili u nekim situacijama.
Danas puno bolje kontroliram sebe i svoje emocije. Nemam više potrebu da se moram svima dopasti niti da se ikome moram dodvoravati. Jednostavno, pokazao sam se takav kakav jesam. Život je kratak i ne želim gubiti vrijeme s pitanjima kako ući svima pod kožu.
---
Petra Nižetić Mastelić
---
Baš me briga što netko to ne voli, to je njegov izbor. Još uvijek me drži i ona dječačka iskra kada izlazim na pozornicu ili čujem neku pjesmu ili mi se dogodi neka ugodna situacija, ne skrivam oduševljenje ni emocije.
Isti je osjećaj i emotivni intenzitet izlaska na pozornicu i trema koju sam imao na Melodijama hrvatskog Jadrana 2001. kada sam debitirao sa svojom autorskom pjesmom “Ludi grade”. Družim se s istim ljudima, a i dalje volim materine njoke najviše na svijetu.
Što sve planiraš? Možemo li očekivati neke posebne goste?
– Na pozornici će uz moj prateći bend biti još deset ljudi, violina, harmonika, mandolina, tarabuka, gostujući back vokali, sve kako bi pjesme zvučale još moćnije. Majstor svjetla Tomislav Maglečić, koji je kazališni ekspert, za svaku pjesmu će režirati scenu i time pridonijeti još snažnijem vizualnom doživljaju glazbe, Matija Vuica bit će zadužena za moj styling, što je vrlo zanimljivo jer prvi put radi outfit za muškarca.
---
Mare Milin
---
Spomenuti Branimir Mihaljević će kao glazbeni producent dirigirati cijelom zvučnom slikom. Od gostiju bit će “Chord Company”, vokalni sastav impresivnih glasova s kojima sam obradio pjesmu “Ka more je život”, tu je i nezaobilazna Lana Jurčević, moja dugogodišnja prijateljica s kojom imam dvije od najljepših balada u karijeri, a pozvao sam i mladog, talentiranog i vokalno senzacionalnog Marka Bošnjaka pred kojim je velika karijera.
Kad već spominjemo goste i kolege... Surađivao si s Radojkom Šverkom, Arsenom, Kočani orkestrom... Što nam se novo sprema? “Kuha” li se kakav duet ili pjesma kojom ćeš nas iznenaditi?
– Trenutno sam koncentriran na zagrebački koncert i izlazak šestog studijskog albuma na kojem su već ostvarene vokalne suradnje s Miroslavom Škorom, klapom “Kampanel” i “Chord Company”.
O duetima nikad ne razmišljam unaprijed, a ni previše o nekoj budućnosti, djelujem sada i trenutno. Nakon koncerta trebat će mi odmor, a onda do kraja godine bacam se lagano i na nove pjesme.
---
---
Postoji li neki (strani ili domaći) izvođač s kojim bi volio zapjevati, a da dosad nisi imao priliku?
– Mi smo ljudi koji imamo različiti pristup, izvodimo različitu glazbu, al’ možda bi u nekom paralelnom svijetu priželjkivao da mi Damir Urban napiše pjesmu.
Njegov sam veliki obožavatelj i štovatelj svega što je napisao. Još od srednjoškolskih dana pohodio sam njegove koncerte, uvijek nestrpljivo iščekujem njegove nove albume, a za mene je album “Žena dijete” nešto najbolje što se dogodilo na domaćoj glazbenoj sceni.
Pripreme za koncert vjerojatno su iscrpljujuće. Odakle crpiš snagu i energiju?
– Imam svoje aktivnosti mimo glazbe koje me održavaju na površini. Svakodnevno treniram, tri puta tjedno ronim na dah na bazenu Utrine, a tri puta tjedno odrađujem teretanu, takozvani suhi trening. Tjelesna aktivnost mi osim snage pruža i mentalnu sigurnost i ravnotežu. Treniranje mi je postalo dnevna rutina, dio moje životne higijene.
Posljednjih godina otkrio sam i meditaciju koja mi dosta pomaže u svakodnevnom životu. Ako nemam koncert, pretežno tijekom tjedna, idem rano spavati i budim se već oko 6 ujutro. San mi je od velike važnosti i za sada spavam kao beba. Uz treninge, meditaciju i san, veliku važnost pridajem i prehrani.
---
Petra Nižetić Mastelić
---
Nastojim se hraniti zdravo s puno povrća, žitarica i ribe, uz sve manje mesa. No, ima trenutaka kada se prepustim i onoj nezdravoj hrani, pa na čuđenje okoline pojedem pizzu koju natrpam pomfritom.
Jednom davno su mi rekli da gotovo svaki izvođač ima svoju rutinu pred nastup. Imaš li ti svoju? Kako se rješavaš treme?
– Ne pokušavam se riješiti treme, ona je sastavni dio nastupa. Trema je dobra, ali ne smije prijeći u strah, on koči i ograničava osobu u djelovanju. Moja rutina pred koncert je dobro se upjevati, biti malo u samoći i popiti dvije žestice, po mogućnosti domaće travarice.
Ljubav koju do sada nisam osjetio
Nedavno si bio krsni kum nećaku. Kakav si kao ujak? Popuštaš li u svemu?
– Oni su dvi moje zviri. To je jedna posebna ljubav koju još do sada nisam osjetio. Ujak je tu da ih razmazi, neka se roditelji brinu o odgoju i uskraćuju gdje i kad treba, a ja ću im uvijek biti Djed Mraz.
Jesi li u Splitu bio baš zbog krštenja ili ljeti i inače bježiš u svoj rodni grad?
– Kad god sam u mogućnosti dođem vidjeti roditelje, bake i prijatelje. Lijepo je kad znate da imate nekome doći. Ne moramo se vidjeti mjesec, dva, tri, ali kad se vidimo sve je isto, kao da smo jučer sjedili za istim stolom. To mi daje osjećaj sigurnosti.
---
Sestra Petra i mama Tamara na Lukinom koncertu 2007.
Milivoj Keber/Cropix
---
Split te voli, vidjeli smo to i na ovogodišnjem Splitskom festivalu kad si osvojio “Zlatnog galeba”. Koliko ti uopće znače nagrade?
– Prošlo je 11 godina od mog posljednjeg nastupa na Prokurativama. Bolji povratak nisam mogao ni sanjati. Znao sam da su Branimir i Mario Mihaljević napisali dobru pjesmu, no znate kako je sa splitskom publikom, ili te prihvati ili ne prihvati.
Lagao bih kada bih rekao da mi nije bilo drago dobiti nagradu publike, i to još u svom gradu, no najviše sam sretna što je publika prepoznala emociju u pjesmi.
---
---
Sad kada vrtim film možda mi je taj nastup i srcu najviše prirastao, od izlaska na pozornicu, reakcije publike koja je pjevala i pljeskala, i cijelog šušura. Tu je bila i sva moja familija, moj nećak Jozo me prvi put vidio uživo, mada je još mali da bi razumio čime se ujo bavi. Zaista neopisiv osjećaj. I što god da napišem, malo je.
“Galeba” sam ostavio roditeljima jer ga zaslužuju, oni su moja najveća podrška, moj stup, moje sve na svitu, a i velikim dijelom zaslužni za sve lijepo što sam proživio i što mi se danas događa.
”Kad se rodiš usred Splita” nije tvoja prva glazbena oda najluđem gradu na svitu. Nedostaje li ti Split dok si u Zagrebu?
– Nije prva. Prva je “Ludi grade”, moja autorska pjesma s kojom sam debitirao 2001. godina na Melodijama hrvatskog Jadrana i osvojio drugo mjesto ocjenjivačkog suda, dobivši tri srebrna “galeba” za tekst, glazbu i izvedbu.
---
Pune ruke nagrada na Melodijama Jadrana 2001.
Jakov Prkić/Cropix
---
S pjesmom “Kad se rodiš usrid Splita” kao da sam napravio jedan krug u svom životu, taman nakon 20 godina djelovanja. A što se tiče nostalgije za mojim gradom liječim je uz Oliverove pjesme, tada se lakše prebrode zagrebačke zime, mada mi je i taj grad prirastao srcu.
Shvatio sam da ljubav prema svom gradu najviše osjetiš u trenutku kada si daleko od njega pa samim time je i povratak doma snažniji.
Kada bismo morali svu energiju Splita sliti u jednu osobu, vjerojatno bi malo tko to mogao izdržati. Još su manje šanse da se netko takav rodi, ali evo, Luka Nižetić je upravo to, spoj svega najboljega što ovaj grad daje.
“Žvelt” je, optimističan, glasan, radišan i energičan, a očigledno i omiljen. Ovo zadnje posebno potvrđuje činjenica da ovaj 39-godišnjak uskoro slavi dva desetljeća na sceni.
Kako svakom važnom rođendanu i priliči, Luka će svojih 20 okretaja Zemlje oko Sunca proslaviti spektakularnim koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture, 28. listopada ove godine.
Onaj “mali s Mertojaka” već godinama surađuje s različitim autorima, a to da mu kuhača nije strana vidi se i kada “skuha” duet kojem se nismo nadali.
