stdClass Object
(
[id] => 1256422
[title] => ‘Bio sam u kvarnom điru, vidio užasne ljude - svi splitski krimosi ‘iskotili‘ su se iz srpskog filma ‘Rane‘
[alias] => bio-sam-u-kvarnom-diru-vidio-uzasne-ljude-svi-splitski-krimosi-iskotili-su-se-iz-srpskog-filma-rane
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Stihovi s početka pjesme “Poleti”, prvog singla s novog albuma splitskog repera Bobsija, kao da su pisani programski za minule blagdane pred koje je objavljen: “Sve šta želin je da moji ljudi jedu, želin sikire u medu, želin van boce u ledu...” Pa onda dojmljiv zaokret na svijest o prolaznosti: “Nije sve u redu, nekih nema više. Di su duše išle, valjda tamo nema priše...”
---
---
Na prvi pogled, nikad ne biste rekli da je to hip-hop album. Na svom “omotu” - uvjetno rečeno, jer postoji samo u digitalnom obliku - ima kistom naslikanu splitsku Pjacu, bez ikakvih slova. Bitni podaci ionako su odmah uz sliku, bilo na Spotifyu ili YouTubeu, gdje je na kanalu Blockstar objavljen početkom prosinca.
Pjaca je to, očito, iz nekih drugih vremena - dječak u crvenoj jakni u prvom planu zapravo je sam Bobsi, autor albuma “Priče za malu djecu”. Po meni, jednog od najboljih deset u Hrvatskoj prošle godine.
---
"Omot" albuma "Priče za malu djecu"
---
Posveta Dalekoj obali
Vicka Bobana (29), to mu je pravo ime, početkom milenija fotografirao je njegov djed pa prijatelju slikaru dao da prema fotografiji napravi sliku. Nju Bobsi i danas drži doma na zidu, puno mu znači, a to što se našla na albumu pokazuje koliko je ovaj duboko osoban, biografski i splitski.
- Kad bi pokojni dida Stevo znao da je slika završila na rap albumu okrenuo bi se u grobu. Slušao je samo klasiku, smetalo mu je i kad bi moja mater slušala rock. Kod njega se vrtila samo klasika, pa i u autu je puštao Bečku filharmoniju i te stvari - objašnjava Bobsi.
I nisu samo slika i naslov netipični za rap album: prva pjesma na njemu je “Daleka obala”, kao izravna posveta rock bendu utemeljenom puno prije Vickova rođenja. Zajedno sa stihovima “Nemoj ić od mene sad jer prekrasna je noć. Noć je prekrasna, za nas nije prekasno...”
Ovo doista ne biste očekivali od jednog tvrdokornog repera, ali Bobsi s puno poštovanja kaže:
- Daleka obala mi je daleko najbolji ex-YU bend, a Marijan Ban najbolji tekstopisac - on mi je uvijek bio jedan od uzora, definitivno broj jedan. A “Noć je prekrasna” najdraža hrvatska pjesma svih vremena. Tako da je album morao početi s “Dalekom obalom”. A zanimljivo... ta je pjesma napisana na dan kad smo ujutro “uspavali” psa. Dio teksta koji će svi shvatiti kao kao klasični ljubavni pisao sam s mislima na mog psa - kaže Bobsi.
Ban se, istina, povukao sa scene, ali možda bi ga oduševljenje jednog mladog repera njegovim opusom moglo ponukati da pristane ponudi li mu ovaj suradnju. Pada mi to na pamet dok se igram “džepnog” estradnog menadžera...
- Treba biti realan, ja sam reper, nisam glazbenik, ne pišem svoju muziku, slab sam s notama i ne mogu se staviti u isti red s tim ljudima - skromno će Bobsi. - Ali, što se tiče tekstova, rap je puno jači. Prosječni rock bend bi od količine teksta s rap albuma mogao složiti njih pet.
Iako priznaje da nije skladatelj, ni blizu, on do inspiracije za svoje izvrsne tekstove dolazi preko glazbe:
- Postoje katalozi na web stranicama poput BeatStarsa gdje producenti nude svoje beatove na prodaju - među njima tražim inspiraciju. Neki ljudi snime tekst na mikrofon i onda im netko drugi radi muziku i slaže je na glas. A mene inspirira kad čujem dobar beat. U bilješkama u mobitelu imam hrpu početaka raznih tekstova ili smišljenih tema, a kad čujem dobar beat shvatim da bih baš s njime mogao spojiti neku svoju priču.
---
Vicko Boban "Bobsi": Mučilo me što me prosječna rap publika vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja
Duje Klarić/Cropix
---
Vicko Boban je u hip-hop upao još kao dječak, samo malo stariji nego kad ga je na djed fotografirao na Pjaci. Kad mu je bilo devet, za Božić je dobio kasetu slavnog bijelog repera, “The Eminem Show”. Osvojila ga je na prvo slušanje:
- Kad sam otkrio rap, zapravo Eminema, sve mi se otvorilo - i stari Public Enemy, i Wu Tang... bila je to ljubav na prvi pogled. To je bilo to! Uvijek sam se šalio da sam u prošlom životu bio neki reper u Harlemu kojeg je netko upucao na ulici i sad se on reinkarnirao. Iako su mi ljudi govorili da je to faza koja će me proći, evo, imam 29 godina i još uvijek mi je to najdraže slušati.
I ne samo slušati. Prve tekstove počeo je pisati kao 12-godišnjak pa ubrzo s nešto starijom ekipom iz kvarta, Trstenika, osniva prvu grupu Mod Squad, za koju kaže da još postoji “u dubinama YouTubea”.
Godine 2010. ozbiljno su zagrizli i promijenili ime u - Ruganje. S njim su u postavi bili Žuvi, Aki,Marino i Adam. Njihov bend doživio je popriličan underground uspjeh, a Vicko a.k.a. Bobsi smatra da su utjecali na mnoge sada poznate izvođače:
- I dan-danas slušaju se stvari koje smo napravili od 2010. do 2016., kao što su “Mladen Grdović” i “Želin”.
Za njih pak ne morate kopati duboko po YouTubeu - prva na kanalu Alterego Music ima 276, a druga 159 tisuća pregleda, a i brojne druge bilježe nekoliko desetina tisuća. Bobsi i ekipa bili su zvijezde među svojim lokalnim vršnjacima, a Vicko kaže da su utjecali i na cijeli današnji trap val:
- Mi smo među prvima, i to nije izmišljotina, radili trap. Mi i ekipa iz zagrebačkog benda TDKM. Imali smo generacijsku slavu, to nas je bilo ponijelo. Hodao sam po školi dok svima na mobitelima svira naše “Tupilo”, a ljudi još ne znaju da sam to ja. Možda nam je to napravilo i štetu jer smo mi zapravo bili dosta samozatajna ekipa, zatvoreni krug, nimalo ekstrovertni. A onda bismo ušli u pekaru u 11 navečer, ne da nam se gledat ljude uopće, a oni te prepoznaju i ulijeću. Ostali su bili stariji od mene par godina, pa je mene najviše ponijelo, imao sam 17, a tada nitko u državi nije tako mlad repao. Imponiralo mi je, malo sam se umislio - priznaje Bobsi, iako priznaje da nikad nisu dosegli status nekih drugih kolega sa scene:
- Dok su Dječaci bili u usponu, Ruganje je bilo neka underground alternativa. Kad smo počinjali dosta nas je prala “gangsta” priča, a tada to nije prolazilo. Tekstovi su nam bili prilično eksplicitni, uz spominjanje droga i žena na dosta izravan način. Nitko od nas tada nije znao ništa o životu, to tada nije prolazilo. A mi svakako nismo razmišljali da nešto mora biti prilagođeno za radio. Ljudi su nam govorili da smo dobri, ali da moramo “sazrijeti” u tekstovima, što ne smijemo spominjati... Danas je to malo drukčije, danas je prihvatljivije repati o tim temama. A ni radijske postaje nisu više kriterij koliko YouTube ili Spotify - kaže Bobsi.
---
Bobsijev bivši bend Ruganje, snimljen 2012. godine
PRIVATNI ARHIV
---
Sitni grijesi iz prošlosti
Život ih je po završetku srednje škole razdvojio, a Vicka nakon godinu dana odveo u Ljubljanu, gdje je studirao audioinženjering i započeo samostalnu karijeru. Prvi solo album, “Aligator kornjača”, snimio je 2014., ali kaže da “radi faksa i generalne zauzetosti nisam radio na spotovima i promociji koju je taj album zaslužio”.
Ni kasnije se nije mogao posve baciti na repersku karijeru. U Split se vratio 2016. godine, kada objavljuje drugi album s Ruganjem, ali svejedno je tražio “pravo” zaposlenje. Bio je našao posao u struci, kao audioinženjer na američkom kruzeru, ali mu veleposlanstvo SAD-a nije htjelo izdati vizu, zbog “sitnih grijeha iz prošlosti”.
- S dolaskom predsjednika Trumpa postrožili su kriterije za dobivanje vize i pod povećalom se gledao svaki zakonski prekršaj. Jedno od pitanja je bilo “jesam li ikad bio kažnjavan”, na što sam odgovorio s “ne”, što je i istina. Nakon “skeniranja” pitali su me zašto sam lagao, a ja kažem da nisam jer sam im na razgovor došao s papirima sa suda za svaki od tri puta kad se to dogodilo, eto ih u fascikli... Rekli su: “Dobro, ali morate ponovno na liječnički pregled kod naših doktora u Zagrebu.” A on je koštao tisuću eura. Sve sam to odradio, prošao testove na drogu, da bi me zvali i treći put. Dođem iz Splita u veleposlanstvo, a ovi me obavještavaju da sam - odbijen! Pitao sam ih zašto me nisu onda odmah odbili, zašto sam morao plaćati drugi pregled i zar me o tome nisu mogli obavijestiti mailom. Poludio sam, podigao glas, i tu su me već zaštitari morali izbaciti iako nisam nikog napao. Potrošio sam “soma” eura, dolazio bezveze treći put... Ameriku sam otpisao, iako više nema viza, možda odem turistički pod stare dane, ono... vidit Grand Canyon - šali se Vicko.
I tako je ostao u Splitu, ne znajući što mu budućnost nosi. Za prvu ruku radio je kao serviser jedara u Dugopolju i kasnije u nabavi za jedan restoran u centru Splita. Ipak 2018. uspijeva izbaciti drugi samostalni album, naslovljen samo pseudonimom i godinom, ali sve mu se okrenulo naglavačke već dogodine. Kao da je još na svom prvom albumu, u pjesmi “Nemoj ostat trudna”, predosjetio što bi mu se moglo dogoditi za pet godina...
- Kad mi je tadašnja cura neplanirano zatrudnila sve se drastično promijenilo. Iste godine odlučio sam s ekipom bliskih prijatelja osnovati tvrtku za digitalni marketing “Alterego Media”. Tada izbacujem i prvi singl za Blockstar Digital, kao najavu za album koji zbog životnih problema nije izašao - kaže Bobsi i objašnjava da je trebalo iz nule i bez potpora podići firmu usred pandemije, a to je rezultiralo razvodom braka pa stoga, kaže, “jednostavno nije bilo vremena ni mentalne snage za ozbiljno bavljenje muzikom”.
- Sve se to dogodilo u dvije godine. Mali se rodio početkom 2020, a razveo sam se u osmom mjesecu dogodine. Dogodi se, ne možeš na te stvari pretjerano utjecati. Prošlo je bez sudskih mrcvarenja, sve pet, ali te svejedno iscrpi. Ali, imam sina najslađeg na svijetu i sad sam upoznao najbolju curu ikad... Ako bi to bio uvjet, ponovio bih svaku grešku koju sam napravio. A opet, ne valja se previše opustiti, treba biti uvijek “na prstima” jer sve može propasti preko noći - iskren je Vicko.
---
Bobsi: Preselili smo se u Get ranih 2000-ih, još uvijek nisi mogao navečer šetat skroz mirno po njemu. Bilo je još ostataka rata i svakakvih ljudi
Duje Klarić/Cropix
---
Prošla godina donijela je “određenu stabilnost” u njegov život, stvari su mu se posložile i došlo je vrijeme da one svoje pjesme, za koje smatra da su toga vrijedne, napokon predstavi široj publici.
- Kroz prethodne godine prikupio sam materijal i birao stvari koje imaju najviše smisla, a da ostanem dosljedan nekim svojim principima. “Priče za malu djecu” su moj najbolji projekt dosad, a dolazi još dosta toga novog - najavljuje Bobsi misleći - kasnije će mi otkriti - na nekoliko singlova koji nisu s “Priča za malu djecu”, a koji će izaći do sredine godine. Priprema i novu emisiju na Radio Kampusu.
Kažem mu, uz komplimente za album, da je ovo svakako prva njegova zbirka pjesama, s grupom ili solo, koju bez iritacije može poslušati i zrelija publika, pa čak i prezreli tip poput mene. Ima tu nešto od onog Gibonnijeva “život me umorio”, ali, jasno, na posve drukčiji način, i dalje s dovoljno energije ipak mladog čovjeka. Tu sam ga nenamjerno pogodio u žicu:
- Mučilo me što me prosječna rap publika, a ona je vrlo mlada, vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja. On je stariji od mene 15 godina. Počeo sam jako mlad i tu je problem. Kao kod nogometaša koji sa 17 postane zvijezda pa s 25 igra u Kini - ista stvar. Tako da postoji ta stigma: “Uf, on je pionir bio, a sad opet nešto pokušava...” Ja mislim da sam tek sad počeo, da sam tek sad stvarno spreman, što se tiče tekstova i nekog mog “mindseta”. Nisam više jalan, ali mi smeta što me gledaju kao staru glavu, a nemam još ni 30 - jada mi se mladi Bobsi, duplo mlađi od mene, i dodatno objašnjava:
- Mi iz Ruganja smo utjecali na dosta ljudi i kad sam vidio da oni, koji su nas slušali i uopće nisu repali u to doba, grade neki uspjeh dok ti završavaš faks i radiš neke “dead end” poslove - to te ipak pogodi, nabije komplekse, ali ne pretjerano. Sad mi je ipak lakše o tome razmišljati. Meni je stvarno kompliment kad mi vi kažete da vam je album dobar. Kad mi to kažu ljudi koji su prošli nešto u životu to mi danas više znači nego mišljenje prosječnoga splitskog kvartaša od 12-13 godina - reći će Bobsi, no milijunske preglede i pune koncerte u ovom žanru ipak nosi najprije tinejdžerska publika i ona u ranim dvadesetim godinama. On je toga svjestan, ali nije mu prioritet:
- Ako ideš na milijune pregleda i puno rasprodanih koncerata moraš se ciljano prilagoditi željama tinejdžerske publike. Guram svoju firmu i nikad od rapa nisam htio isključivo komercijalni probitak. Ne želim zvučati sladunjavo, ali to što možeš raditi istinski po svome, bez oblaka nad glavom da idući mjesec moraš imati dva nastupa za platiti račune, sigurno utječe i na pjesme. Volio bih i ja dobiti neki ozbiljniji novac od svojih pjesama, ali ambicije ostvarujem i u svom zvanju. Uvijek mi je rad u studiju bio zanimljiv, ne isključivo pisanje pjesama. Volim snimati druge, biti uključen u proces dok oni stvaraju. U tom smislu sam i ostvario neki svoj san, samo to nije poznato. Oba albuma TTM-a su snimljena kod mene, u studiju “Alterego Media”. Pjesma “Redaljka” s Gršinog “Platinuma” snimljena je u mene, također i “Istina 2” Ive Sive. Volim kad mi se jave i novi ljudi, kao bend 2 LATE koji sam “otkrio” i sad im producent Lockroom snima pjesme koje će ići na Blockstar, drago mi je zbog njih.
---
Bobsi: Ako ideš na milijune pregleda i puno rasprodanih koncerata, moraš se ciljano prilagoditi željama tinejdžerske publike...
Duje Klarić/Cropix
---
Nisam zabavljač, čvrsto držim upravljač
Dobro, a što ga onda i dalje motivira da stvara nove pjesme i pritom smatra da je zapravo na početku?
- Mislim da je to na neki način psihoterapeutski. Onaj moment kad nešto snimim i preslušam to u studiju 80-ak puta... Nikad nisam htio dovesti sebe u poziciju da mi se vlastite pjesme gade. Ima ljudi kojima se to događa, ali neću ih, naravno, imenovati. Ako moram “na silu” izvoditi “Nemoj ostat trudna” onda to bude malo “cringe”, ulizivački. Želim biti vječno zadovoljan nekim tekstom i svime što je oko njega. I kad mene jednog dana ne bude ta muzika će biti na YouTubeu ili streaming servisu, tako da mi nije svejedno. Motiv za objavljivanje je što sam zaključio da su nove pjesme dovoljno dobre da idu vani i zato sam se odlučio za Blockstarov kanal, zbog njegove veće vidljivosti, da ih predstavim široj publici. Evo, radimo intervju, dakle zanima me da se čuje za njih - priznaje Bobsi.
Pitam njega, kao Vicka Bobana, u kojoj su mjeri te pjesme autobiografske jer u stihovima prepoznajem i ono o čemu upravo pričamo u kafiću blizu njegova ureda na splitskoj Kopilici.
- Pjesme su poprilično autobiografske, osim nekih ekstrema u njima. Manje-više je sve što pišem autobiografski. Mora biti. Malo sam “old school” stava što se tiče hip-hopa i smatram da sve mora biti autentično. Svi negdje malo pretjeruju, prenaglase nešto, izmisle, ali to je uglavnom to. Rijetko pišem ljubavni tekst o jednoj ženskoj osobi, u njemu se spoji više različitih iskustava.
Autentične su i “gangsta” priče iz starih mladenačkih tekstova?
- Svi smo bili u uličnom kvarnom điru. Nikad nisam bio neki kamatar ili tučar, ali smo prošli opasne situacije i vidjeli neke užasne ljude iz prve ruke. I svi oni utječu na tebe. Ako o tome govoriš moraš biti autentičan, proći bar naznake toga. Ne moraš biti kriminalac, ali moraš biti bar okružen tim miljeom, da možeš to prenijeti u tekstove. Srpski film “Rane” “iskotio” je sve splitske krimose koji i danas uglavnom drže grad - svi su oni taj film uzeli za model. Ali, do danas se u Splitu to sve preorijentiralo na turizam i ugostiteljstvo, ne puca se po ulicama pretjerano, mislim da je ovo jako siguran grad. Sad u njemu više ne pune gepeke nego gumenjake za ture po otocima - uvjerava nas Bobsi, ali primjećujem da se Split koji on opisuje u “Dalekoj obali” nije daleko odmakao od onog davnog iz “Splitskog stanja uma” ili “3-logije jada” TBF-a. Nije idiličan, nego je “vice city di te čeka vrag”, pa još kaže: “U gradu nema žive duše jer smo dušu prodali, plivamo u govnima na lipoj obali”...
- I o tome autentično svjedočim. Kao netko tko je živio na Pjaci kroz komad osnovne i srednju školu vidio sam iz prve ruke tranziciju u turizam. Preselili smo se u Get ranih 2000-ih, još uvijek nisi mogao navečer šetat skroz mirno po njemu. Bilo je još ostataka rata i svakakvih ljudi, e da bi ta stara garda polako nestala. Onda je bio neki “status quo” par godina, kad je bilo najljepše, stvarno je grad živio i bilo je svega u njemu, negdje od 2004. do 2008. godine. Moji su roditelji otkupili stan od ostalih suvlasnika iz obitelji, nakon što su ga prvo pokušali prodati. Ali, nitko nije htio kupiti derutni stan na Pjaci. Bila je to 2001.-2002. godina, kasnije je planuo za puta pet - kupac je unutra napravio pet apartmana, mojim se starcima nije dalo bavit time.
I tako se na kraju vraćamo na sliku Pjace s Bobsijeva albuma, rađenu po fotografiji na kojoj se vidi samo par ugostiteljskih stolova tamo gdje je nekad bio dućan “Croatia Recordsa”...
---
Fotografija prema kojoj je naslikana slika s "omota" albuma "Priče za malu djecu"
PRIVATNI ARHIV
---
Iza te slike sa zida Vicka Bobana doista stoji jedna vrlo zanimljiva, autentična “rap-opera” zrelog mladog čovjeka koji na jednom mjestu poručuje “nisam zabavljač, čvrsto držim upravljač”, a na drugom: “Ne živin za vikend, volin dan i kad je radni. Uživan u stresu, sebe iznova gradin”.
I još: “Stojin iza svojih riči makar s njima sjeba odnos, ljudi gutaju govna dok ne nauče progutati ponos.”
Ima tu još toga za slušanje i razmišljanje - poslušajte, ima se što. “Hvala svima šta su i ako su stigli do kadence”, zahvalit će vam Bobsi kad stignete do tog mjesta jer je “u igri dugo kao Ibra, al’ bez Lige prvaka” i, kaže, “čekan taj trofej ka i Bili”.
A možda mu fali - Torcida, u gradu “u kojem ako nisi bili budeš plav”...
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.
Bobsi: Nikad nisam bio neki kamatar ili tu\u010dar, ali smo pro\u0161li opasne situacije i vidjeli neke u\u017easne ljude iz prve ruke<\/p>","
Bobsijev biv\u0161i bend Ruganje, snimljen 2012. godine<\/p>","
\u201dOmot\u201d albuma \u201dPri\u010de za malu djecu\u201d<\/p>","
Fotografija prema kojoj je naslikana slika s \u201domota\u201d albuma \u201dPri\u010de za malu djecu\u201d<\/p>","
Vicko Boban \u201dBobsi\u201d: Mu\u010dilo me \u0161to me prosje\u010dna rap publika vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja<\/p>","
Bobsi: Ako ide\u0161 na milijune pregleda i puno rasprodanih koncerata, mora\u0161 se ciljano prilagoditi \u017eeljama tinejd\u017eerske publike...<\/p>","
Vicko Boban ”Bobsi”: Mučilo me što me prosječna rap publika vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja
Stihovi s početka pjesme “Poleti”, prvog singla s novog albuma splitskog repera Bobsija, kao da su pisani programski za minule blagdane pred koje je objavljen: “Sve šta želin je da moji ljudi jedu, želin sikire u medu, želin van boce u ledu...” Pa onda dojmljiv zaokret na svijest o prolaznosti: “Nije sve u redu, nekih nema više. Di su duše išle, valjda tamo nema priše...”
---
---
Na prvi pogled, nikad ne biste rekli da je to hip-hop album. Na svom “omotu” - uvjetno rečeno, jer postoji samo u digitalnom obliku - ima kistom naslikanu splitsku Pjacu, bez ikakvih slova. Bitni podaci ionako su odmah uz sliku, bilo na Spotifyu ili YouTubeu, gdje je na kanalu Blockstar objavljen početkom prosinca.
Pjaca je to, očito, iz nekih drugih vremena - dječak u crvenoj jakni u prvom planu zapravo je sam Bobsi, autor albuma “Priče za malu djecu”. Po meni, jednog od najboljih deset u Hrvatskoj prošle godine.
---
"Omot" albuma "Priče za malu djecu"
---
Posveta Dalekoj obali
Vicka Bobana (29), to mu je pravo ime, početkom milenija fotografirao je njegov djed pa prijatelju slikaru dao da prema fotografiji napravi sliku. Nju Bobsi i danas drži doma na zidu, puno mu znači, a to što se našla na albumu pokazuje koliko je ovaj duboko osoban, biografski i splitski.
- Kad bi pokojni dida Stevo znao da je slika završila na rap albumu okrenuo bi se u grobu. Slušao je samo klasiku, smetalo mu je i kad bi moja mater slušala rock. Kod njega se vrtila samo klasika, pa i u autu je puštao Bečku filharmoniju i te stvari - objašnjava Bobsi.
I nisu samo slika i naslov netipični za rap album: prva pjesma na njemu je “Daleka obala”, kao izravna posveta rock bendu utemeljenom puno prije Vickova rođenja. Zajedno sa stihovima “Nemoj ić od mene sad jer prekrasna je noć. Noć je prekrasna, za nas nije prekasno...”
Ovo doista ne biste očekivali od jednog tvrdokornog repera, ali Bobsi s puno poštovanja kaže:
- Daleka obala mi je daleko najbolji ex-YU bend, a Marijan Ban najbolji tekstopisac - on mi je uvijek bio jedan od uzora, definitivno broj jedan. A “Noć je prekrasna” najdraža hrvatska pjesma svih vremena. Tako da je album morao početi s “Dalekom obalom”. A zanimljivo... ta je pjesma napisana na dan kad smo ujutro “uspavali” psa. Dio teksta koji će svi shvatiti kao kao klasični ljubavni pisao sam s mislima na mog psa - kaže Bobsi.
Ban se, istina, povukao sa scene, ali možda bi ga oduševljenje jednog mladog repera njegovim opusom moglo ponukati da pristane ponudi li mu ovaj suradnju. Pada mi to na pamet dok se igram “džepnog” estradnog menadžera...
- Treba biti realan, ja sam reper, nisam glazbenik, ne pišem svoju muziku, slab sam s notama i ne mogu se staviti u isti red s tim ljudima - skromno će Bobsi. - Ali, što se tiče tekstova, rap je puno jači. Prosječni rock bend bi od količine teksta s rap albuma mogao složiti njih pet.
Iako priznaje da nije skladatelj, ni blizu, on do inspiracije za svoje izvrsne tekstove dolazi preko glazbe:
- Postoje katalozi na web stranicama poput BeatStarsa gdje producenti nude svoje beatove na prodaju - među njima tražim inspiraciju. Neki ljudi snime tekst na mikrofon i onda im netko drugi radi muziku i slaže je na glas. A mene inspirira kad čujem dobar beat. U bilješkama u mobitelu imam hrpu početaka raznih tekstova ili smišljenih tema, a kad čujem dobar beat shvatim da bih baš s njime mogao spojiti neku svoju priču.
---
Vicko Boban "Bobsi": Mučilo me što me prosječna rap publika vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja
Duje Klarić/Cropix
---
Vicko Boban je u hip-hop upao još kao dječak, samo malo stariji nego kad ga je na djed fotografirao na Pjaci. Kad mu je bilo devet, za Božić je dobio kasetu slavnog bijelog repera, “The Eminem Show”. Osvojila ga je na prvo slušanje:
- Kad sam otkrio rap, zapravo Eminema, sve mi se otvorilo - i stari Public Enemy, i Wu Tang... bila je to ljubav na prvi pogled. To je bilo to! Uvijek sam se šalio da sam u prošlom životu bio neki reper u Harlemu kojeg je netko upucao na ulici i sad se on reinkarnirao. Iako su mi ljudi govorili da je to faza koja će me proći, evo, imam 29 godina i još uvijek mi je to najdraže slušati.
I ne samo slušati. Prve tekstove počeo je pisati kao 12-godišnjak pa ubrzo s nešto starijom ekipom iz kvarta, Trstenika, osniva prvu grupu Mod Squad, za koju kaže da još postoji “u dubinama YouTubea”.
Godine 2010. ozbiljno su zagrizli i promijenili ime u - Ruganje. S njim su u postavi bili Žuvi, Aki,Marino i Adam. Njihov bend doživio je popriličan underground uspjeh, a Vicko a.k.a. Bobsi smatra da su utjecali na mnoge sada poznate izvođače:
- I dan-danas slušaju se stvari koje smo napravili od 2010. do 2016., kao što su “Mladen Grdović” i “Želin”.
Za njih pak ne morate kopati duboko po YouTubeu - prva na kanalu Alterego Music ima 276, a druga 159 tisuća pregleda, a i brojne druge bilježe nekoliko desetina tisuća. Bobsi i ekipa bili su zvijezde među svojim lokalnim vršnjacima, a Vicko kaže da su utjecali i na cijeli današnji trap val:
- Mi smo među prvima, i to nije izmišljotina, radili trap. Mi i ekipa iz zagrebačkog benda TDKM. Imali smo generacijsku slavu, to nas je bilo ponijelo. Hodao sam po školi dok svima na mobitelima svira naše “Tupilo”, a ljudi još ne znaju da sam to ja. Možda nam je to napravilo i štetu jer smo mi zapravo bili dosta samozatajna ekipa, zatvoreni krug, nimalo ekstrovertni. A onda bismo ušli u pekaru u 11 navečer, ne da nam se gledat ljude uopće, a oni te prepoznaju i ulijeću. Ostali su bili stariji od mene par godina, pa je mene najviše ponijelo, imao sam 17, a tada nitko u državi nije tako mlad repao. Imponiralo mi je, malo sam se umislio - priznaje Bobsi, iako priznaje da nikad nisu dosegli status nekih drugih kolega sa scene:
- Dok su Dječaci bili u usponu, Ruganje je bilo neka underground alternativa. Kad smo počinjali dosta nas je prala “gangsta” priča, a tada to nije prolazilo. Tekstovi su nam bili prilično eksplicitni, uz spominjanje droga i žena na dosta izravan način. Nitko od nas tada nije znao ništa o životu, to tada nije prolazilo. A mi svakako nismo razmišljali da nešto mora biti prilagođeno za radio. Ljudi su nam govorili da smo dobri, ali da moramo “sazrijeti” u tekstovima, što ne smijemo spominjati... Danas je to malo drukčije, danas je prihvatljivije repati o tim temama. A ni radijske postaje nisu više kriterij koliko YouTube ili Spotify - kaže Bobsi.
---
Bobsijev bivši bend Ruganje, snimljen 2012. godine
PRIVATNI ARHIV
---
Sitni grijesi iz prošlosti
Život ih je po završetku srednje škole razdvojio, a Vicka nakon godinu dana odveo u Ljubljanu, gdje je studirao audioinženjering i započeo samostalnu karijeru. Prvi solo album, “Aligator kornjača”, snimio je 2014., ali kaže da “radi faksa i generalne zauzetosti nisam radio na spotovima i promociji koju je taj album zaslužio”.
Ni kasnije se nije mogao posve baciti na repersku karijeru. U Split se vratio 2016. godine, kada objavljuje drugi album s Ruganjem, ali svejedno je tražio “pravo” zaposlenje. Bio je našao posao u struci, kao audioinženjer na američkom kruzeru, ali mu veleposlanstvo SAD-a nije htjelo izdati vizu, zbog “sitnih grijeha iz prošlosti”.
- S dolaskom predsjednika Trumpa postrožili su kriterije za dobivanje vize i pod povećalom se gledao svaki zakonski prekršaj. Jedno od pitanja je bilo “jesam li ikad bio kažnjavan”, na što sam odgovorio s “ne”, što je i istina. Nakon “skeniranja” pitali su me zašto sam lagao, a ja kažem da nisam jer sam im na razgovor došao s papirima sa suda za svaki od tri puta kad se to dogodilo, eto ih u fascikli... Rekli su: “Dobro, ali morate ponovno na liječnički pregled kod naših doktora u Zagrebu.” A on je koštao tisuću eura. Sve sam to odradio, prošao testove na drogu, da bi me zvali i treći put. Dođem iz Splita u veleposlanstvo, a ovi me obavještavaju da sam - odbijen! Pitao sam ih zašto me nisu onda odmah odbili, zašto sam morao plaćati drugi pregled i zar me o tome nisu mogli obavijestiti mailom. Poludio sam, podigao glas, i tu su me već zaštitari morali izbaciti iako nisam nikog napao. Potrošio sam “soma” eura, dolazio bezveze treći put... Ameriku sam otpisao, iako više nema viza, možda odem turistički pod stare dane, ono... vidit Grand Canyon - šali se Vicko.
I tako je ostao u Splitu, ne znajući što mu budućnost nosi. Za prvu ruku radio je kao serviser jedara u Dugopolju i kasnije u nabavi za jedan restoran u centru Splita. Ipak 2018. uspijeva izbaciti drugi samostalni album, naslovljen samo pseudonimom i godinom, ali sve mu se okrenulo naglavačke već dogodine. Kao da je još na svom prvom albumu, u pjesmi “Nemoj ostat trudna”, predosjetio što bi mu se moglo dogoditi za pet godina...
- Kad mi je tadašnja cura neplanirano zatrudnila sve se drastično promijenilo. Iste godine odlučio sam s ekipom bliskih prijatelja osnovati tvrtku za digitalni marketing “Alterego Media”. Tada izbacujem i prvi singl za Blockstar Digital, kao najavu za album koji zbog životnih problema nije izašao - kaže Bobsi i objašnjava da je trebalo iz nule i bez potpora podići firmu usred pandemije, a to je rezultiralo razvodom braka pa stoga, kaže, “jednostavno nije bilo vremena ni mentalne snage za ozbiljno bavljenje muzikom”.
- Sve se to dogodilo u dvije godine. Mali se rodio početkom 2020, a razveo sam se u osmom mjesecu dogodine. Dogodi se, ne možeš na te stvari pretjerano utjecati. Prošlo je bez sudskih mrcvarenja, sve pet, ali te svejedno iscrpi. Ali, imam sina najslađeg na svijetu i sad sam upoznao najbolju curu ikad... Ako bi to bio uvjet, ponovio bih svaku grešku koju sam napravio. A opet, ne valja se previše opustiti, treba biti uvijek “na prstima” jer sve može propasti preko noći - iskren je Vicko.
---
Bobsi: Preselili smo se u Get ranih 2000-ih, još uvijek nisi mogao navečer šetat skroz mirno po njemu. Bilo je još ostataka rata i svakakvih ljudi
Duje Klarić/Cropix
---
Prošla godina donijela je “određenu stabilnost” u njegov život, stvari su mu se posložile i došlo je vrijeme da one svoje pjesme, za koje smatra da su toga vrijedne, napokon predstavi široj publici.
- Kroz prethodne godine prikupio sam materijal i birao stvari koje imaju najviše smisla, a da ostanem dosljedan nekim svojim principima. “Priče za malu djecu” su moj najbolji projekt dosad, a dolazi još dosta toga novog - najavljuje Bobsi misleći - kasnije će mi otkriti - na nekoliko singlova koji nisu s “Priča za malu djecu”, a koji će izaći do sredine godine. Priprema i novu emisiju na Radio Kampusu.
Kažem mu, uz komplimente za album, da je ovo svakako prva njegova zbirka pjesama, s grupom ili solo, koju bez iritacije može poslušati i zrelija publika, pa čak i prezreli tip poput mene. Ima tu nešto od onog Gibonnijeva “život me umorio”, ali, jasno, na posve drukčiji način, i dalje s dovoljno energije ipak mladog čovjeka. Tu sam ga nenamjerno pogodio u žicu:
- Mučilo me što me prosječna rap publika, a ona je vrlo mlada, vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja. On je stariji od mene 15 godina. Počeo sam jako mlad i tu je problem. Kao kod nogometaša koji sa 17 postane zvijezda pa s 25 igra u Kini - ista stvar. Tako da postoji ta stigma: “Uf, on je pionir bio, a sad opet nešto pokušava...” Ja mislim da sam tek sad počeo, da sam tek sad stvarno spreman, što se tiče tekstova i nekog mog “mindseta”. Nisam više jalan, ali mi smeta što me gledaju kao staru glavu, a nemam još ni 30 - jada mi se mladi Bobsi, duplo mlađi od mene, i dodatno objašnjava:
- Mi iz Ruganja smo utjecali na dosta ljudi i kad sam vidio da oni, koji su nas slušali i uopće nisu repali u to doba, grade neki uspjeh dok ti završavaš faks i radiš neke “dead end” poslove - to te ipak pogodi, nabije komplekse, ali ne pretjerano. Sad mi je ipak lakše o tome razmišljati. Meni je stvarno kompliment kad mi vi kažete da vam je album dobar. Kad mi to kažu ljudi koji su prošli nešto u životu to mi danas više znači nego mišljenje prosječnoga splitskog kvartaša od 12-13 godina - reći će Bobsi, no milijunske preglede i pune koncerte u ovom žanru ipak nosi najprije tinejdžerska publika i ona u ranim dvadesetim godinama. On je toga svjestan, ali nije mu prioritet:
- Ako ideš na milijune pregleda i puno rasprodanih koncerata moraš se ciljano prilagoditi željama tinejdžerske publike. Guram svoju firmu i nikad od rapa nisam htio isključivo komercijalni probitak. Ne želim zvučati sladunjavo, ali to što možeš raditi istinski po svome, bez oblaka nad glavom da idući mjesec moraš imati dva nastupa za platiti račune, sigurno utječe i na pjesme. Volio bih i ja dobiti neki ozbiljniji novac od svojih pjesama, ali ambicije ostvarujem i u svom zvanju. Uvijek mi je rad u studiju bio zanimljiv, ne isključivo pisanje pjesama. Volim snimati druge, biti uključen u proces dok oni stvaraju. U tom smislu sam i ostvario neki svoj san, samo to nije poznato. Oba albuma TTM-a su snimljena kod mene, u studiju “Alterego Media”. Pjesma “Redaljka” s Gršinog “Platinuma” snimljena je u mene, također i “Istina 2” Ive Sive. Volim kad mi se jave i novi ljudi, kao bend 2 LATE koji sam “otkrio” i sad im producent Lockroom snima pjesme koje će ići na Blockstar, drago mi je zbog njih.
---
Bobsi: Ako ideš na milijune pregleda i puno rasprodanih koncerata, moraš se ciljano prilagoditi željama tinejdžerske publike...
Duje Klarić/Cropix
---
Nisam zabavljač, čvrsto držim upravljač
Dobro, a što ga onda i dalje motivira da stvara nove pjesme i pritom smatra da je zapravo na početku?
- Mislim da je to na neki način psihoterapeutski. Onaj moment kad nešto snimim i preslušam to u studiju 80-ak puta... Nikad nisam htio dovesti sebe u poziciju da mi se vlastite pjesme gade. Ima ljudi kojima se to događa, ali neću ih, naravno, imenovati. Ako moram “na silu” izvoditi “Nemoj ostat trudna” onda to bude malo “cringe”, ulizivački. Želim biti vječno zadovoljan nekim tekstom i svime što je oko njega. I kad mene jednog dana ne bude ta muzika će biti na YouTubeu ili streaming servisu, tako da mi nije svejedno. Motiv za objavljivanje je što sam zaključio da su nove pjesme dovoljno dobre da idu vani i zato sam se odlučio za Blockstarov kanal, zbog njegove veće vidljivosti, da ih predstavim široj publici. Evo, radimo intervju, dakle zanima me da se čuje za njih - priznaje Bobsi.
Pitam njega, kao Vicka Bobana, u kojoj su mjeri te pjesme autobiografske jer u stihovima prepoznajem i ono o čemu upravo pričamo u kafiću blizu njegova ureda na splitskoj Kopilici.
- Pjesme su poprilično autobiografske, osim nekih ekstrema u njima. Manje-više je sve što pišem autobiografski. Mora biti. Malo sam “old school” stava što se tiče hip-hopa i smatram da sve mora biti autentično. Svi negdje malo pretjeruju, prenaglase nešto, izmisle, ali to je uglavnom to. Rijetko pišem ljubavni tekst o jednoj ženskoj osobi, u njemu se spoji više različitih iskustava.
Autentične su i “gangsta” priče iz starih mladenačkih tekstova?
- Svi smo bili u uličnom kvarnom điru. Nikad nisam bio neki kamatar ili tučar, ali smo prošli opasne situacije i vidjeli neke užasne ljude iz prve ruke. I svi oni utječu na tebe. Ako o tome govoriš moraš biti autentičan, proći bar naznake toga. Ne moraš biti kriminalac, ali moraš biti bar okružen tim miljeom, da možeš to prenijeti u tekstove. Srpski film “Rane” “iskotio” je sve splitske krimose koji i danas uglavnom drže grad - svi su oni taj film uzeli za model. Ali, do danas se u Splitu to sve preorijentiralo na turizam i ugostiteljstvo, ne puca se po ulicama pretjerano, mislim da je ovo jako siguran grad. Sad u njemu više ne pune gepeke nego gumenjake za ture po otocima - uvjerava nas Bobsi, ali primjećujem da se Split koji on opisuje u “Dalekoj obali” nije daleko odmakao od onog davnog iz “Splitskog stanja uma” ili “3-logije jada” TBF-a. Nije idiličan, nego je “vice city di te čeka vrag”, pa još kaže: “U gradu nema žive duše jer smo dušu prodali, plivamo u govnima na lipoj obali”...
- I o tome autentično svjedočim. Kao netko tko je živio na Pjaci kroz komad osnovne i srednju školu vidio sam iz prve ruke tranziciju u turizam. Preselili smo se u Get ranih 2000-ih, još uvijek nisi mogao navečer šetat skroz mirno po njemu. Bilo je još ostataka rata i svakakvih ljudi, e da bi ta stara garda polako nestala. Onda je bio neki “status quo” par godina, kad je bilo najljepše, stvarno je grad živio i bilo je svega u njemu, negdje od 2004. do 2008. godine. Moji su roditelji otkupili stan od ostalih suvlasnika iz obitelji, nakon što su ga prvo pokušali prodati. Ali, nitko nije htio kupiti derutni stan na Pjaci. Bila je to 2001.-2002. godina, kasnije je planuo za puta pet - kupac je unutra napravio pet apartmana, mojim se starcima nije dalo bavit time.
I tako se na kraju vraćamo na sliku Pjace s Bobsijeva albuma, rađenu po fotografiji na kojoj se vidi samo par ugostiteljskih stolova tamo gdje je nekad bio dućan “Croatia Recordsa”...
---
Fotografija prema kojoj je naslikana slika s "omota" albuma "Priče za malu djecu"
PRIVATNI ARHIV
---
Iza te slike sa zida Vicka Bobana doista stoji jedna vrlo zanimljiva, autentična “rap-opera” zrelog mladog čovjeka koji na jednom mjestu poručuje “nisam zabavljač, čvrsto držim upravljač”, a na drugom: “Ne živin za vikend, volin dan i kad je radni. Uživan u stresu, sebe iznova gradin”.
I još: “Stojin iza svojih riči makar s njima sjeba odnos, ljudi gutaju govna dok ne nauče progutati ponos.”
Ima tu još toga za slušanje i razmišljanje - poslušajte, ima se što. “Hvala svima šta su i ako su stigli do kadence”, zahvalit će vam Bobsi kad stignete do tog mjesta jer je “u igri dugo kao Ibra, al’ bez Lige prvaka” i, kaže, “čekan taj trofej ka i Bili”.
A možda mu fali - Torcida, u gradu “u kojem ako nisi bili budeš plav”...
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.
Vicko Boban ”Bobsi”: Mučilo me što me prosječna rap publika vidi kao pionira, starog repera, veterana, ali, stari, ja nisam star! Mladen iz TBF-a je pionir, ne ja
Bobsi: Nikad nisam bio neki kamatar ili tučar, ali smo prošli opasne situacije i vidjeli neke užasne ljude iz prve rukeDuje Klarić/Cropix
Stihovi s početka pjesme “Poleti”, prvog singla s novog albuma splitskog repera Bobsija, kao da su pisani programski za minule blagdane pred koje je objavljen: “Sve šta želin je da moji ljudi jedu, želin sikire u medu, želin van boce u ledu...” Pa onda dojmljiv zaokret na svijest o prolaznosti: “Nije sve u redu, nekih nema više. Di su duše išle, valjda tamo nema priše...”
Na prvi pogled, nikad ne biste rekli da je to hip-hop album. Na svom “omotu” - uvjetno rečeno, jer postoji samo u digitalnom obliku - ima kistom naslikanu splitsku Pjacu, bez ikakvih slova. Bitni podaci ionako su odmah uz sliku, bilo na Spotifyu ili YouTubeu, gdje je na kanalu Blockstar objavljen početkom prosinca.
Pjaca je to, očito, iz nekih drugih vremena - dječak u crvenoj jakni u prvom...
