Nemoj plakati na grobu mom:
nema me; ne spavam na mjestu tom
ja sam tisuću vjetrova s brijega,
i dijamant što svijetli sred snijega,
ja sam u suncu zrelog ploda,
i laka jesenja kišna voda,
i kad te tiho jutro razbudi, ja sam onaj uzlet ludi najtiših ptica,
u kružnom letu,
laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.
Nad grobom ne plači, jer nije kraj.
Nemoj; tamo ne počivam ja.
FALIŠ, TVOJA ŽENA I DICA.