Stari splitski šarmer: pas Whiskey napunio 21 godinu, ali još uvijek poludi za plavušama

stdClass Object ( [id] => 323645 [title] => Stari splitski šarmer: pas Whiskey napunio 21 godinu, ali još uvijek poludi za plavušama [alias] => stari-splitski-sarmer-pas-whiskey-napunio-21-godinu-ali-jos-uvijek-poludi-za-plavusama [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Možda se u Splitu krije Guinnessov rekord, možda je sa svojih 21 godinu Whiskey trenutačno najstariji pas na svijetu, a vrlo vjerojatno i najdugovječniji u našoj zemlji. Njegova vlasnica, Splićanka Senija Prebanda, svog je vjernog ljubimca udomila prije 20 godina, a od njegova vlasnika, jednog finog talijanskog gospodina, koji ju je u šetnji zaustavio i pitao bi li voljela još jednog psića, doznala da je tada bio star godinu dana.

Senija valjani dokument koji dokazuje njegovu starost ima, no od obaranja rekorda važnije joj je da njezin starčić, koji bi po nekoj računici mogao imati oko 100 ljudskih godina, poživi još dugo. Zaželjela mu je to ekipa svečara koja se okupila na Whiskeyjevu velikom rođendanu i poželjela mu još puno šetnje i lipe spize, dobrih dana i kuvanja cura na četiri noge. Naravno uz torte, svjećice i brojne darove.

– Takav se datum ne može baš tako lako propustiti, pa se na psećem rođendanu okupilo nekoliko mojih prijateljica sa svojim psima, Whiskeyjevom ekipom. Slavilo se uz šampanjac, tortu u obliku psa, i još jednu od purećeg mesa za naše ljubimce. A Whiskey je dobio i velikog plišanog psa za igru, cvijeće i puno poslastica. Bio je to baš lijepi, veseli rođendan za mog vjernog druga, australskog silvera iz porodice terijera, koji me ni sekundu ne pušta samu – kaže Senija.

Otkrila nam je i kako je Whiskey slab na veće "plavuše" (kuje svijetle dlake) na četiri noge, a tu strast prema njima je otkrio kada je došao u njezin dom. Senija voli životinje, uvijek je o njima brinula, udomljavala ih. Primjerice, jednu zlostavljanu ženku, koju je prije podosta godina, dok je još živjela u Italiji, udomila i uspješno je socijalizirala. Tu njezinu ljubav uočio je jedan Talijan, koji joj je, dok se s njom šetala, prišao i pitao bi li uz nju, tu veliku četveronožnu plavušu, udomila jednog malog psića. Otišla ga je vidjeti, no čim je otvorila vrata auta, Whiskey je već utrčao na sjedalo. On je nju odabrao, odmah joj pokazavši kako se od nje više nema namjeru rastajati.

– Pa kada kažu pseća ljubav. On se od mene odvajao nije, kud ja nogom, tu on skokom. Evo već 20 godina tako. Danas je on moj mali starčić koji lošije čuje, ima mrenu na oba oka, probleme sa srcem i prostatom. No bez obzira na to, ostao je šarmantni gospodin koji se iznimno raduje četveronožnim damama. A još kada su plave, tada posve pobudalasti. Jako je zaljubljive prirode i to ne krije ni u ovim godinama. A ja opet promislim, pa ako već triba umrijeti, tako i je najbolje. Tvrdoglav je, veseo, i sve te zdravstvene nedostatke koji su se pojavili u skladu s godinama nadomješta dobrim njuhom – kaže Senija.

Whiskey živi u zajednici s vlasničine četiri mačke i, što je najzanimljivije, obožava njihovu hranu. Često čujemo kako treba jako voditi brigu o hrani koju dajemo psima, ali Senija kaže kako o zabranama nikada nije vodila računa. Što je jela ona, jeo je i Whiskey. Nije mu štedjela ni na čokoladi za ljude, ali ni na začinjenoj spizi koju njezin mali pas obožava.

– Stavim posudice sa psećom i mačjom hranom, pa se oni goste kako žele. Moj Whiskey nema rodovnik, nisan ga ni tražila, i uopće me za taj podatak nije briga. Kao što me uopće nije briga hoće li me netko krivo gledati dok Whiskeyja vodim u psećim kolicima. Ima dana kada se slabije osjeća, pa mu se ne da hodati, a ja iden u spizu. Stavim ga u kolica i mi idemo tako. A neki se čude. Pa šta ću im ja. Čudim se i ja njima. U Italiji, u kojoj i Whiskey i ja imamo državljanstvo, donesen je zakon po kojem psi mogu ući u parlament i dućane, bolnice i staračke domove. Ovdje su ljudi malo čudniji po tom pitanju – doznajemo od njegove vlasnice.

Dakle, u čemu je tajna Whiskeyjeva dugog života? Nije ga se štedjelo, nije mu se pazilo na spizu, nije ga se čuvalo kao u pamuku? A da sve to zapravo nije možda recept? I, što je zanimljivo, Senija svog psa nikada nije nosila po rukama, ili po torbama, kako to rade neki dosadni, pomodni vlasnici koji nikako da shvate da je pas – pas. A ne ukras, torbica, modni dodatak. Pas treba biti tamo gdje mu je mjesto, na zemlji, da može njuškati, družiti se s ostalim psima, igrati…

– Bože sačuvaj držat ga po rukama. Pas treba hodati. Mislim da je i to jedan od razloga zbog kojeg je Whiskey uhvatio ovoliko godina. Ima dobre gene, dobro jede i, što je važno, puno je šetao. Ja obožavam šetnje, a on je uvijek bio meni uz nogu. I evo ga, ništa mu se nije dogodilo, osim jednog lipog dugog života, i mirne, sretne starosti – kaže Senija Prebanda.

Maggy i Bluey

Prije četiri mjeseca svijetom je proletjela vijest o uginuću vjerojatno najstarijeg psa na svijetu, Maggy, koja je doživjela 30 psećih, odnosno 200 ljudskih godina. Maggy je živjela u Australiji, njezin vlasnik također nije imao valjani dokument o starosti, pa je rekord ostao pod znakom pitanja. Titulu najstarijeg psa po Guinnessu drži australski pas Bluey, koji je u trenutku kada su ga vlasnici dali uspavati imao 29 godina.