Zanimljivo je to. Kad otputujemo u Prag, Berlin, Budimpeštu u ovo doba godine, bez obzira na minuse koji nas dočekaju, orni smo i raspoloženi cijeli dan obilaziti grad, navečer izaći na piće u pub, prošetati uz bajkovite osvijetljene gradske znamenitosti noću, tek sporadično se žaleći kako "zebe s nogu".
Kad smo doma, burni dani poput aktualnih uopće nas ne mame vani, ideja "zašuškanosti" na kauču ispod dekice neodoljiva je poput slasnog pečenja na Božić.
Posebno nakon beskrajnog niza feštavanja, a i prejedanja koje je neposredno iza nas, a ovo sutrašnje samo što nije došlo.
I onda se skoro čudimo brojnim gostima koji neumorno "špartaju" po gradu, uzduž i poprijeko i palače i Rive, ni najmanje obeshrabreni burom koja štipa za uši.
Među svima njima, pristiglima...