Da za ljubav nikad nije kasno dokazuje priča Bosiljke Dević (82) i Siniše Veličkovića (86) koji su sudbonosno "da" izrekli pred matičarem. Vjenčali su se u srijedu, u Domskom odjeljenju Centra za socijalni rad u Novom Kneževcu, gdje su se upoznali i zaljubili, ali i pronašli svoj drugi dom, piše beogradska Politika.
Njihov život, kažu, nakon dugo godina samoće ponovno ima smisao. Sada, kao bračni par, Veličkovići uživaju u zajedničkom životu, pažnji i umirovljeničkim danima. Iako su zagazili u deveto desetljeće, ljubav im se, kažu, jednostavno dogodila.
- Nisam vjerovao da se čovjek u devetom desetljeću može zaljubiti. To je isto kao da se prvi put ženim - kaže mladoženja, dok mladenka dodaje da se zaljubila do ušiju i nije vjerovala da to može, ali evo, kaže, dogodilo se.
- Pa, on mi se svidio, a i ja njemu. Bila sam sam kod kuće, pa sam došla u dom, a sve je počelo dobivati smisao kad je došao Siniša - dodaje Bosiljka.
Stavili su jedno drugome vjenčani prsten na prst i postali supružnici. Sa smiješkom kažu da im je život dao novu priliku. Kako je za njima dugogodišnje životno iskustvo, imaju i nekoliko savjeta za mlade.
- Mladi se trebaju ženiti, ali i oni stariji trebaju s nekim provesti svoje pozne dane. Najvažnije je da ljubav bude iskrena, da nema lažnih emocija - kaže Siniša.
Inače, on je živio je i radio u Senti kao vojno lice. Rano je ostao udovac. Umirovljeničke dane provodio je kao volonter u senčanskom Crvenom križu.
- Nije mi bilo lako donijeti odluku da se preselim u dom. Ovdje sam gotovo dvije godine. Sada znam da je preporuka liječnika da to učinim bila - božja dar. Morat ću počastiti svog neuropsihijatra - sa smiješkom kaže mladoženja.
- Tu sam upoznao Bosu, družili smo se i zaljubili. Jednostavno, nema tu puno filozofije kada je ljubav u pitanju - ističe Siniša.
Bosiljka je potrijeklom iz Doboja. Život joj je bio obilježen tragedijama. Izgubila je sina i muža.
- Pod stare dane najviše trebamo jedni druge i trebamo si pomagati i u dobru i u zlu. Ljubav ima smisla samo u dvoje - kaže mladenka Bosiljka Veličković.
- Dobro mi je, lijepo je - dodaje.
I mladoženja tvrdi da se "malo pomladio".
- Dosta smo se zbližili, tako da nam dobro stoji - objašnjava.
- Siniša je u dom došao prije godinu dana u teškom zdravstvenom stanju. Kad je upoznao Bosu, sve se počelo mijenjati nabolje. Jedno drugom su dali novi smisao života - opisuje upraviteljica doma, Ljubica Jolić.
Mladoženjin cimer i kum Vladimir Besermenji, nije očekivao da će sve otići ovako daleko.
- Došao sam ovdje mjesec dana prije njega i postali smo prijatelji. Kad sam ih upoznao, nisam mogao ni slutiti da će biti vjenčanja. Vjerujte, Sinišu ne mogu prepoznati, zaljubljen je kao tinejdžer. Imam unuke tinejdžere, ali nikad nisam vidio da se netko ponovno rodio iz ljubavi - kaže Besermenji.
Mladencima je kumovala i sama upraviteljica doma:
- Ovo je prvo vjenčanje u domu, ali nadamo se ne i jedino. Pobrinuli smo se da dvoje naših korisnika zapamti ovaj čin i organiziramo sve - od matičara preko glazbe i ručka do prstenja - kaže Jolić.
Ovom svadbom iznenadila se i matičarka Aleksandra Matejin, koja kaže da u svojoj praksi još nije doživjela vjenčanje mladenaca u devetom desetljeću života.
- Želim im puno ljubavi i razumijevanja u braku, želim im sreću - rekla je matičarka na kraju obreda.
Bilo je to emotivno vjenčanje pa su nekima potekle i suze radosnice.