"Kad zadnja dođe ura, kad se na moru digne bura i pogled dignem gore za neke naše zore" - stihovi su to Jurice Popovića iz pjesme Skalini života sa kojima se samo koji tjedan prije iznenadne smrti oprostio sa svojom životnom ljubavi Matijom Vuicom.
Volio je Jure sve ljude, posebno svoj Metković iz kojega je ponikao i u koji se uvijek rado vraćao, premda ga je životni i poslovni put odveo u Zagreb. Zauvijek je ostao sa svojim voljenim gradom u tišini čempresa na groblju Svetog Ivana otkuda pogled puca na čitavu neretvansku deltu sa obadvije strane granice.