Nevjerojatna sudbina djeda iz Bosne kojeg su djeca htjela ubiti svakog čovjeka ostavlja bez riječi s gorkim okusom u ustima.
"Sve sretne obitelji sliče jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način", poznate su riječi Lava Tolstoja s početka romana "Ana Karenjina" koje su se u stvarnom životu mnogo puta pokazale surovom istinom.
Od gorka sudbina Šemse Ibrahimovića (88) iz Bosne zapinje knedlu u grlu, a u glavi se javljaja pitanje kako je moguće da se ovako nešto dogodi u današnjem "modernom" svijetu - prenose srpski mediji priču s YouTube kanala Dijane Bečirević odnosno iz njezine emisije "Priče sa Dijanom".
- Ako ćeš ikad nekoga kleti, neka to bude da nema mira u vlastitoj kući, a
ja sam to doživio - počinje svoju priču kroz jecaje i suze muškarac koji je početkom srpnja prošle godine napunio 88 godina.
Odrastao je u siromaštvu, a nakon rata je umirao od gladi. Otkako je došao na svijet, borio se za opstanak, sanjajući da može podmiriti osnovne životne potrebe za svoje najmilije i sebe.
- Svijet je svašta vidio, ali ovakav jad je rijedak. Zimi sam išao bos, jeo sam ostatke kukuruza.
Nakon mukotrpnog rada i truda, kada je tek bio stvorio uvjete za pristojan život, oženio se i nadao da su pred njim konačno lijepi dani. No, pokazalo se da njegova supruga ima, prema njegovim riječima, urođenu shizofreniju, no on to nije odmah primijetio.
- Rodila je četvero djece, dvoje ima njezinu klicu, a dvoje nema. Užasno sam patio sa svojom kćeri. A ja je ne mogu smjestiti u ustanovu, jer općina to ne dopušta. Nedavno je dva mjeseca bila na liječenju u Zenici, doktorica je rekala da nije za dom i da nije imala težeg pacijenta. Svezali su je i odveli. Htjela me ubiti. Znate li koliko je teško sve to gledati, srce mi se cijepa - priča, a suze ne može zaustaviti.
Molio je liječnike da je ostave u bolnici, no nitko nije slušao. Nakon kraćeg liječenja vraćena je kući.
- Kupio sam joj drva, cijelu zimu nije htjela naložiti vatru, ne znam ni kako je preživjela tu hladnoću. Odnesem joj da jede, ona baci. Nikad me nije posjetila dok sam bio teško bolestan, a sada nosim kateter.
Imao je velikih problema i sa suprugom, ona ga je uz pomoć ucjena istjerala iz velike kuće, a u pomoćnoj zgradi proveo je sedam godina, ističući da ga tada nitko od obitelji nije posjećivao.
- Imao sam i sina, koji je godinu dana stariji od moje kćerke, umro je u kanalu. Sagradio sam mu automehaničarsku radionicu. Dva puta me skoro ubio, jer sam mu branio ženu od batina, jedva sam ostao živ. Tražio sam spas u srpskim selima, da me rođeni sin ne ubije. Moja žena ga je podržavala.
- Sagradio sam im kuću od 900 kvadrata. Bio sam jedan od najboljih radnika u firmi, tri godine sam se školovao i položio ispit, vozio sam ogroman bager. Mogu raditi na svim strojevima, osim na prometnim. Pet puta sam se selio, od osamdesetih sam počeo primati jako dobru plaću, onda sam počeo graditi. Nikad si nisam kupio auto, vozio sam bicikl, da bih njima mogao više stvoriti. Novaca imam, ali mi nema tko pomoći.
Razmišljao je o odlasku u starački dom, no i naišao je na komplikacije.
- Što će biti, nemam pojma. Sve sam podijelio djeci prije 15 godina. Žena mi je umrla prije otprilike četiri godine. Kad sam to čuo, bio sam sretan, jer samo ja znam što sam sve doživljavao od nje, bio sam u agoniji. Spremim za sebe koliko god mogu. Mučio sam se da se skućim, a sada nemam mira. Ne biste vjerovali da u ovom prostoru živi čovjek. Nikad se nisam "luksuzirao", ali ovo je katastrofa. Ovdje živim od siječnja, otkako me kćerka otjerala s kata, da sačuvam živu glavu.
Misli da bi mu sudbina bila bolja s drugom ženom.
- Cijeli život žalim što mi Bog nije dao normalnu ženu, ništa više od toga. Samo nekog s kim bih mogao živjeti prosječan život - zaključuje Šemso.
Gospodin Kenan iz Austrije pomogao je ovom nesretnom čovjeku nakon što je saznao za njegovu jezivu sudbinu. Došao je iz inozemstva kako bi Šemsu smjestio u dom, a ovaj je istaknuo da mu je ovo jedan od najsretnijih trenutaka, jer je konačno pronašao mir.
