Da je Miljenko Smoje živ, nema nikakve sumnje kako bi ovih dana neki tekst započeo ili zaključio omiljenim sezonskim refrenom: Dolazi još jedna tužna dalmatinska jesen... U redu, živa se još visoko propinje u termometru, more možda i nije baš ka lušija, ali je savršeno prikladno za duga, lijena namakanja, Split je i dalje prekrcan turistima sa svih meridijana... ali nemojmo se zavaravati. Umideca i studen vrlo brzo će nam se uvući u kosti. A kada počnemo priginjati glavu duboko u kolet od kapota, vedrinu duha pokušat ćemo sačuvati prizivajući uspomene na minulo ljeto, na sliku Dalmacije okupane suncem, na radosni stađun bez jedne jedincate sjetne primisli.
Tko se bude malo teže uživljavao u taj ljekoviti film, neka slobodno posegne za knjigom koju ovih dana ponosno...
