Te godine u Splitu je pao onaj povijesni snijeg i, dok smo se još smijali tadašnjim provalama gradonačelnika Keruma i seke mu Nevenke, stigla je uznemiravajuća vijest - Mosor je neizlječivo bolestan. Zvučalo je potresno i nevjerojatno, koliko i skijanje na Bačvicama.
Tvrdokorni led na ulicama potom se polako topio, a s njim i svaka nada da će i onaj loš glas o dragom kolegi nestati. Dani su potom bivali sve sunčaniji, a vijesti o Mosoru sve tmurnije. Dalje znate. Ali još uvijek, iako je prošlo punih osam godina, to da je Mosor umro zvuči nevjerojatno, zar ne?
Pari nam se brzo je prošlo sve ovo vrime bez našeg dobrog duha, bez čovika, druga i kolege koji je umisto "dobar dan" ispaljivao viceve ko iz rukava. Duhovit do bola. Jer, od smija bi te s njim zabolija drob, na prvu. I ...