Dvostruko zavidimo, najmanje. Kontinentalci, najprije, zavide nama Dalmatincima, jer je kod nas još toplo, ljetno, šetamo u sandalama i ljetnim haljinama bez čarapa, oni su barem mjesec dana u "patikama" i gležnjačama, s obaveznim jaknama ujutro i već ranije poslijepodne, i to konkretnijima.
A mi zavidimo svima onima koji mogu guštati sve te blagodati prelijepog babljeg ljeta usred radnog dana!
Jer za guštati na moru, pa i u plivanju, idealno je otići na plažu u podne. Kad je sunce visoko i dovoljno grije za prepustiti se njegovom milovanju.
A "radni ljudi" to ne mogu, pa možemo samo zavidjeti onima koji su, iz bilo kojih razloga, privilegirani da to sebi priušte.
Pa i ako nismo bili ondje, svejedno nas raduju fotografije s jadranskih plaža koje isijavaju mirom i pozitivom....