Naš reporter učinio je malu žrtvu. Svaki dan, na putu do posla i s posla, slušao je radio: Ne, stvarno, o ovome se nekidan pričalo dobrih pola sata...

Sjedate u automobil, vežete pojas, pokrećete motor, gledate na sat i ne možete se sami sebi načuditi. Po tko zna koji put ste pokisli misleći kako vas kiša u tih nekoliko koraka neće stopiti i kako je besmisleno nositi kišobran.

Radio ne palite. Programirana postaja oživljava sama, čim dadete kontakt. Stigli ste taman u pravi čas da čujete voditeljicu kako objašnjava koliko je sati i kakvo je vrijeme vani. Kao da vrijeme unutra uopće postoji.

Dok izlazite na glavnu cestu voditeljica savjetuje slušatelje koji su se možebitno negdje uputili kako ne bi bilo loše da ponesu kišobran. Vani, dodaje, pada kiša. Uz to dodaje i novi podatak o protoku vremena. Prošle su, naime, već dvije minute otkako je posljednji put spomenula koliko je sati.