Čini se kao da svakog dana ima sve više primjera koji ukazuju na život naglavačke. Dubimo na glavi i hodamo na rukama, dok su nam noge dignute u zrak. Sve naopako. Često je to loše, obeshrabrujuće, ali ponekad i nužno potrebno!
Svojedobno smo mogli pročitati zastrašujuće izjave učenika, ali i odraslih, koje se odnose na školu. Učenik prvog razreda osnovne škole rekao je svojoj učiteljici: "Meni je moj tata rekao da te ne moram slušati jer pričaš gluposti." "Mene je učenik u produženom boravku udario šakom jer sam rekla neka uzme loptu u ruke i da je nogomet gotov. Teže mi je palo što je gospođa iz stručne službe pitala: 'Čime je bio izazvan?', to jest što sam mu JA napravila", svjedoči druga učiteljica. A kada je jedna učiteljica zvala policiju jer su joj...