“Dvije suze pale su, dvije suze ledene, dvije suze znale su da odlaziš od mene....”. Nažalost, prije nekoliko dana palo je niz obraze puno više od dvije suze, palo je “more” suza za čovjekom, za pjevačem koji je obilježio mladost mnogih od nas.
Milo Hrnić, atipična zvijezda, običan čovjek uz kojega su, posebno krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, uživali mnogi koji su htjeli dobru zabavu - umro je u svom Dubrovniku nakon borbe s teškom bolesti.
Bio je redoviti gost dočeka Novih godina, bio je gost na raznim proslavama i uvijek je uz njegovu glazbu i pjesmu zabava bila zagarantirana.
Prvi doticaj s Milom smo moje društvo i ja imali 1989. godine u hotelu “Duilovo”.
Trebalo je samo doći
Tada je skupina prijatelja - Žeki, Nike, Sina, Stanko, Ivo, a nešto kasnije i Ino - napustila doček Nove godine u nekadašnjem restoranu “Pharos” na Firulama i zaputila se u “Duilovo”. I tada se dogodila “ljubav na prvi pogled” koja je trajala dugi niz godina, mogli bi reći sve do smrti ovog hitmakera.
Često smo se puta penjali na binu sa Milom, pjevali s njime, a nerijetko je on i nas same puštao da pjevamo, iako je mnogima od nas “tovar prnija u uvo”. Pjevali smo, veselili se i nije nas bilo briga nizašto.
- Ma nije bilo koncerta od Mila na koji nas nekoliko nije išlo. Svaki koncert od Dubrovnika do Zadra bio je naš. Nije bilo bitno je li ružno ili lijepo vrijeme, pada li kiša ili ne. Bilo je samo važno doći na njegov koncert i zabaviti se - govori Željo Babić, jedan od petorice prijatelja koji su “pohodili” Miline koncerte tih 80-ih godina prošlog stoljeća.
Za odlazak i povratak s jednog od Milinih koncerata vezana je i jedna ne tako lijepa anegdota, koja je njegove tadašnje obožavatelje mogla koštati i života.
- Ino Jurišić, Damir Bilandžić i ja išli smo Fiatom 132 mirafiore na koncert Mila u konobu “Gajeta” na Čiovu. I došli smo na koncert, zabavili se kao i uvijek, nismo pili alkohol jer ga nitko od nas nije podnosio, i kada je završio koncert krenuli smo kući. Na povratku sa Čiova, negdje pred trogirskim mostom, automobilom smo se, iz meni nepoznatih razloga, popeli na jedan obližnji brežuljak i okrenuli na krov.
Naravno, sve vrijeme je iz automobila “derala” Milina glazba. Izišli smo iz auta i uz pomoć nekih ljudi ga okrenuli na kotače i nastavili put doma. Eto, ljubav prema Milinim pjesmama mogla nas je koštati života - kazuje Babić.
Povratak u mladost
Kolika je bila zaluđenost ekipe iz Splita dubrovačkim pjevačem, najbolje govori sljedeća činjenica.
- Između sebe smo se natjecali tko će prije saznati gdje se održava sljedeći Milin koncert. Onoga tko bi prvi doznao mjesto i vrijeme koncerta neobično se poštovalo u ekipi. Kada je početkom Domovinskog rata Milo Hrnić nekako nestao s pjevačke scene, nama se srušio svijet. Nismo znali gdje je, je li živ, što radi i kada će opet nastupati - kaže Željko Babić.
Na sreću, Milo je nakon poduže stanke, negdje prije 15-ak godina izišao iz “naftalina”, ponovno je počeo pjevati i održavati koncerte i sve nas vratio u mladost.
Stoga, u ime nas petorice-šestorice, ali i mnogih drugih, velika zahvala skromnom Dubrovčaninu koji nam je svojim pjesmama priuštio mnoge nezaboravne trenutke.