Elizabeta je pohađala vukovarsku gimnaziju, trenirala odbojku, pisala, išla na dramsku i recitacijsku grupu. Izlazila je, nosila tatine trapezice, boho tunike. Danima bi preslušavala stare ploče, čitala beatnike, gomile knjiga, usput jela bakine salenjake i taške. Udisala je miris dedine pušnice gdje sa stropa vise slavonska šunka i slanina, a u sve bi se miješao i miris Vuke. Pecala je s tatom držeći skliske kedere na dlanu, dijelila ljubav s obitelji. Sve do onog jutra kad u njezinu domu nije zamirisala turska kava, piše Gloria.
Vukovarka Elizabeta Penić sa 16 je godina bila svestrana, nadobudna i puna života, u fazi kad je stalno izlazila. Tog ljeta 1991. počela je uviđati da se nešto čudno uvlači u njihova druženja.
"Puno smo izlazili i družili se, bila je jaka...