Jučer je u šezdesetoj godini, nakon kratke i teške bolesti, preminuo Milorad Bibić Mosor.
Dobrih pola sata nakon što sam udario točku na ovu rečenicu, kursor je iritirajuće pulsirao, kao da i sam histerično ponavlja pitanje “kako dalje?”. Mosor bi znao kako. Čovjek s energijom bagera i toplinom visoke peći rado je ponavljao lozinku “Idemo naprid!”. U teškim trenucima, kada ti se činilo da stojiš pred zidom, odnekud bi se pojavio šašavi div i s najdubljim uvjerenjem izgovorio te dvije riječi. Ma koliko trivijalne bile, iz njegovih su usta zvučale kao ljekovita mudrost.
Zadnji put smo razgovarali u subotu. Ne pamtim ništa od onoga što sam mu odverglao u slušalicu. Trudio sam se obodriti ga ili barem utješiti, duboko svjestan da biram kilave i krive rečenice....
Dobrih pola sata nakon što sam udario točku na ovu rečenicu, kursor je iritirajuće pulsirao, kao da i sam histerično ponavlja pitanje “kako dalje?”. Mosor bi znao kako. Čovjek s energijom bagera i toplinom visoke peći rado je ponavljao lozinku “Idemo naprid!”. U teškim trenucima, kada ti se činilo da stojiš pred zidom, odnekud bi se pojavio šašavi div i s najdubljim uvjerenjem izgovorio te dvije riječi. Ma koliko trivijalne bile, iz njegovih su usta zvučale kao ljekovita mudrost.
Zadnji put smo razgovarali u subotu. Ne pamtim ništa od onoga što sam mu odverglao u slušalicu. Trudio sam se obodriti ga ili barem utješiti, duboko svjestan da biram kilave i krive rečenice....
